Istra i njoj susjedne regije u Hrvatskoj i Sloveniji već su duže vrijeme izložene velikom i pogubnom zagađenju zraka, upozorava prof. dr. Ranko Bon, predsjednik udruge Motovun – eko grad. Onečišćeni zrak u naše krajeve stiže s druge strane Jadrana iz Italije. Bon ovu pojavu redovito promatra iz Motovuna, a njene najizraženije manifestacije sa svoje terase redovito bilježi fotokamerom. Gledajući iz Motovuna prema zapadu se gotovo uvijek na horizontu može zamijetiti sloj zagađenja, tamo negdje nad sjevernom Italijom, nad tamošnjim regijama Veneto i Lombardija, kaže. Sloj zagađenog zraka visok je nekoliko kilometara, a boja mu je redovito smeđecrvenkasta s crvenkastim rubom na vrhu. Vrh tog niskog oblaka je ravan i tek ponekad pokriven nekim tanjim slojem zagađenja. Očigledno se radi o neprirodnoj pojavi, upozorava. Dodaje da to zagađenje najvjerojatnije izazivaju ispušni plinovi automobila, industrija, termoelektrane te postrojenja za spaljivanje smeća, a zimi i grijanje.

Kada bura popusti i vjetar okrene na jugozapadnjak, sloj zagađenja preko Jadrana kreće prema Istri, a za dan-dva stiže nad naše krajeve. Često »preplavi« cijelu Istru, ali tad se to tumači kao magla. Sve se to vrlo lijepo vidi iz Motovuna, a još ljepše s vrha Učke, dodaje Bon i nastavlja: – Odande se lijepo vidi da se zagađenje prelijeva na Rijeku i Kvarner. Još je očitije da se radi o zagađenju koje dolazi iz sjeverne Italije, dakle iz Veneta i Lombardije. »Kada o ovome govorim ljudima u Motovunu, svi me s čuđenjem gledaju. Ne mogu vjerovati. O kakvom ja to zagađenju govorim«, veli on. Smatra da ovaj problem, iako je očit, ne »postoji« sve dok nije ni prepoznat kao takav.

U Hrvatskoj i Istri o tome svi šute, a u Sloveniji se govori tek sporadično. U Motovunu postoji nekakav mit da se »magla« pojavila s meliorizacijom Mirne i gradnjom jezera Butoniga. Iako se ova pojava može pratiti još od sredine 1970- ih, ljudi su još uvijek uvjereni da ranije nije bilo »magle« gore u gradu, već samo dolje u dolini Mirne. Pri tomu se često zanemaruje činjenica da se u ovom slučaju zapravo radi o smogu, a ne o magli, odnosno o spoju zagađenja i magle, kaže Bon i naglašava da o tome nitko ništa ne želi znati, jer se ljudi očito boje da bi isticanje tog problema moglo štetiti turizmu.

Bon upozorava na snimke koje je 2004. napravila Europska svemirska agencije (ESA), a na njima su posebno uočljiva područja s najvećim koncentracijama dušičnog dioksida (NO2) koji dokazano izaziva kisele kiše. Ovaj plin ima veliki utjecaj i na ljude koji boluju od respiratornih oboljenja i to ponajviše astme. Na našu žalost, dolina rijeke Po u Italiji jedno je od najzagađenijih područja na svijetu. Odande se zagađenje nošeno vjetrom konstantno »prelijeva« na područja u Sloveniji, Istru i Hrvatsko primorje. Od ispitivanja 2004. do danas sigurno je višestruko povećano, a to će zacijelo jednog dana pokazati i novi snimci ESA-e. Stoga Italija mora najhitnije nešto poduzeti da smanji emisiju svojih zagađenja nad Slovenijom, Istrom i Hrvatskim primorjem. Uz to svakako mora obeštetiti regije koje zagađuje, upozorava Bon, a kad problem jednom bude i prepoznat ta će se pojava svakako odraziti na turizam u spomenutim regijama Italije, ali i u našim krajevima. Zato bi Hrvatska i Slovenija trebale surađivati i zajedničkim pritiskom na Italiju ustrajati na tome da se prestanu zagađivati naši krajevi.

Prepoznavanje problema samo je prvi korak na putu njegova rješavanja, napominje Bon. Nakon toga slijedi monitoring u različitim atmosferskim uvjetima, a tek se onda se može početi govoriti o programu koji bi vodio prema konačnom rješenju i to ponajprije u samoj Italiji odakle se emitiraju zagađenja. U sve to nedvojbeno mora biti uključena i Istarska županija kao jedno od potencijalno najugroženijih područja. Zapravo, Istarska županija morala bi povesti cijelu akciju i angažirati stručnjake za zagađenje zraka, kako bi se što prije razriješio ovaj slučaj, zaključuje Bon.

Mirjana Rimanić, Glas Istre