(Ivan GRGAT, Glas Istre) Jedinstvena arheološka nalazišta Picugi i Mordele, svojevrsni istarski Stonehenge, sve više privlače pažnju šetača i berača šparuga, ali prema viđenome i zlonamjernika. Upravo ovo posljednje bio je povod da napišemo nešto više o nekolicini brežuljaka koji se nalaze na svega stotinjak metara nadmorske visine i nekoliko kilometara udaljenih jugoistočno od Poreča. Na tim se vrhovima, naime, nalaze gradinska naselja drevnih naroda. Dvojca se Talijana naoružana lopatama ovih dana onuda motala i kopala na tome području, a nakon našeg upozorenja da bi zbog tih nezakonitih radnji mogli odgovarati, dali se u bijeg.

Stari žrtvenik u središtu kamenog kruga

Kako bi, iako dosta znamo, nešto više odgonetnuli o čemu se tu zapravo radi, kontaktirali smo kustose i voditelje prapovijesne, srednjovjekovne i novovjekovne zbirke arheološkog odijela Muzeja Grada Poreča, Davora Mundu i njegovog kolegu Gaetana Benčića da nam kažu nešto više o tome. Nije dugo trebalo i već nakon par razmjena informacija bili na dobro poznatom lokalitetu.

Kao prvo treba reći da su Picugi, ali i Mordele, arheološka nalazišta od po tri u nizu svaka, pravilno smještena i jedno do drugoga brežuljka ujedno i gradinska naselja, i to s pripadajućim željeznodobnim Picugi, i brončanodobnim nekropolama Mordele. Numeraciju naselja i pripadajućih nekropola odredio je još davne 1883 do 1889. godine arheolog Andrea Amoroso, a na svakom se od brežuljaka nalazi gradinsko naselje zaštićeno s po tri koncentrična bedema, a pretpostavlja se da je postojao i četvrti bedem, koji je kao kod primjera Picuga trebao povezivati sve u jednu cjelinu. Oba niza brdašca nalaze se u Valkarinskom polju. Mordele, zvane i Mali i Veliki Sveti Anđeo nalazi se nadomak porečkog deponija, a Picugi nekoliko kilometara dalje prema selu Valkarinu. Za Mordele se zasad zna da ga je nastanjivala nepoznata i neimenovana kultura i sastoji se od više stotina ogromnih kamenih blokova. Mali Sveti Anđeo, prvi brežuljak niza Mordela, šezdesetih godina prošlog stoljeća dobro ga je proučio pokojni arheolog Ante Šonja. On je tada došao do spektakularnog otkrića pronašavši četiri tisuće godina stari žrtvenik u središtu kamenog kruga, ali i jednoga nedovršenoga sarkofaga i dosta ulomaka keramike na Velikome Anđelu.

Od kasnog neolitika do rimskog doba

Za razliku od njih, za Picuge se zna da su gradine koje su bile nastanjene od kasnog srednjeg neolitika do rimskog doba, a najvažniju ulogu su imali Histri. I one poput Mordela skrivaju svoju tajnu za koju malo tko zna, a ta je da su samo djelomično istražene. Najznačajnija otkrića bila su u doba Austrougarske kada je Amoroso na južnom podnožju između prva dva brda, a spominje se i nalazi kod trećeg, pronašao više od 500 grobova Histra, Grka, Kelta i Etruščana. Na istim je nalazištima 1904., 1909. i 1913. godine arheolog Carlo De Marchesetti iskopao još oko 250 grobova. Manje iskope vodio je tada i Giovani Vergottini na svojem zemljištu, a nalaze poklonio porečkom muzeju. U grobovima su uz tipične keramičke žare trbušastih oblika, često urešenih geometrijskim motivima, također bili i vrijedni nalazi uvezenih vaza venetskoga, daunijskog i etruščanskoga podrijetla, kao i brončane posude, situle, kotlići, kacige, ručke lepeza i različiti oblici nakita. Prema više od tisuću nalaza grobnica koji se čuvaju u Museo di Storia ed Arte u Trstu, malim djelom u Zavičajnom muzeju Poreštine i većim u Arheološkom muzeju Istre u Puli, drži se da su nekropole pripadale razdoblju od 9. do 2. ili 1. stoljeća prije Krista. I to je recimo onaj opće poznati podatak kojeg gotovo svi znaju. Ponukani time, vjerojatno su i Talijani sa početka naše priče mislili poput Indiana Jonesa sada nešto pronaći, ali osim fragmenata i ostataka keramike kojih ima posvuda to više i nije moguće. Razlog posve očit, jer nakon zadnjih istraživanja Picugi i Mordele su mirovali, zarastali u draču i zaborav.

Raspored brežuljaka kao sazviježđe Orion

I dobro da je tako, jer samo oni iskusni znali bi iščitati stanje na terenu. Od grobnica, njih na stotine, ili bolje rečeno ono čega je ostalo ranije opisanim istraživanjima, nije ostalo gotovo ničega. Ono vrijedno već se nalazi u muzejima i ostalo je samo mnoštvo fragmenata keramike koja je oranjem i kojekakvim drugim radnjama tijekom stoljeća razbacana po terenu svud uokolo ovoga područja. Tu i tamo vidljivi su ostaci i ljudskih kostiju, a dali je ostalo još nešto zakopano, teško je za reći, vele nam porečki arheolozi. I to zbog toga što su grobovi bili na poljoprivrednoj parceli koja se obrađivala. Možda postoji mogućnost još kojeg pronalaska, ali ne na ovom poznatom djelu, već jednom drugom za kojeg imaju i neke stare zapise. Nažalost, to zadnje mogao bi postati “sveti gral” istraživanja, ali u tim starim zapisima malo je podataka jer oni su nedorečeni. Točnu lokaciju tog područja nećemo iznositi u javnost, jer postoji bojazan da bi netko nedobronamjeran, bez dozvole mogao čačkati. Za ovu godinu, prema planu, istraživanja nisu predviđena, a hoće li ih biti kasnije tek je za vidjeti. Do tada s vremena na vrijeme naši sugovornici više puta tijekom godine obilaze ova područja. Te kao i nas samih, čisto radi uživanja u prirodi, prekrasna pogleda sa vrha brežuljaka, ili naprosto zavisno od doba berbi šparuga ili gljiva.

Osim arheološkog djela, postoji i onaj zanimljiv podatak da raspored brežuljaka Picuga i Mordela neobično nalikuje na raspored sazviježđa Oriona na nebu. Isto tako da jako sliče na tipični raspored gradnje egipatskih piramida. Slovenski stručnjak Marko Pogačnik u svojoj knjizi Zmajeve linije ta mjesta opisuje kao izuzetno jaka energetska polja.

Moguća turistička valorizacija nalaza

Za originalni Stonehenge kaže se da je stariji od 3.500, a za dva istarska slična objekta već je verificirano na barem 4.000 godina. Mediji su objavili da je sličan drevni objekt, «Kokino» u blizini Kumanova u Makedoniji, a koji je otkriven nedavno,   star 3.800 godina. Američka NASA ga je po važnosti svrstala odmah nakon svjetskih atrakcija Abu Simbel u Egiptu, Stonehenge u Engleskoj i Angkor Vat u Kambodži. O turističkoj eksploataciji tog mjesta, zajedničke planove pokrenuli su makedonska i japanska vlada.

Kod nas izgleda tek treba razviti svijest o vrijednosti Mordela i Picuga. Možda ih detaljno proučiti i istovremeno uključiti u turistički biznis. Hoće li tome doprinijeti i uskoro asfaltiranje staroga austrougarskoga puta od Poreča prema selu Valkarinu financiranoga od strane EU fondova. Postaviti tada neke info punktove, pa čak i naplaćivati razgledavanje kako to rade naši susjedi i druge zemlje, tek je za vidjeti. Što god učinili bitno je zaštiti taj jedinstveni lokalitet za sve buduće generacije.

(Ivan GRGAT, Glas Istre)