Tajno oružje badema
Nektar biljke badema (Prunus amygdalus) stvara neobičan i opasan otrov, što je jedini takav poznati slučaj u biljnom svijetu. Koje organizme ovakav "otrovni nektar" privlači i kakav je evolucijski kontekst neobicnog prijateljstva, pročitajte u nastavku.
Istraživanje koje su obavili znanstvenici sa Sveučilišta u Haifi pokazalo je da toksin amigdalin predstavlja evolucijski mehanizam stvoren kako bi biljci osigurao prednost u natjecanju s drugim biljkama. Ranije su studije pokazale da se amigdalin u nektru badema nalazi u koncentracijama od 4 do 10 miligrama po litri. Poznato je i da je badem jedina biljka koja proizvodi ovaj toksin u svom nektru, koji je smrtonosan za manje sisavce, a, s obzirom da je visokokoncentriran u sjemenkama nezrelih divljih badema, opasan je i za ljude.
Skupina istraživača koju predvodi Ido Izhaki proučavali su razloge zbog kojih biljka proizvodi tako moćan toksin, čiji je nusproizvod cijanid, te su utvrdili da je prisutnost amigdalina u nektru samo naizgled nekompatibilna s privlačenjem kukaca.
Naime, izložili su pčele nektru u posudicama s raznim koncentracijama toksina te jednoj posudici bez toksina. Mjerili su četiri koncentracije amigdalina koje oponašaju prirodne razine toksina u nektru badema – 2.5 do 10 miligrama po litri. U sljedećem eksperimentu praćene su razine toksina mnogo veće od onih koje se prirodno nalaze u nektru – 5 do 50 miligrama po litri. Rezultati su pokazali da su u oba slučaja pčele preferirale nektar koji sadrži amigdalin, a nisu birale nektar bez njega…
