Ovogodišnji pobjednik kuharskog troboja Zlatni palentar na dan sv. Maura u Poreču bio je talijanski restoran Osteria Storica Morelli, iz mjesta Canezza di Pergine u okolici Trenta, a njegov je glavni chef Fiorenzo Varesco visoke ocjene žirija i publike osvojio košaricom od palente s njokima, kobasicom i parmezanom, te zečetinom s gljivama na posteljici od palente.

–  U Poreču se palenta u restoranima kuha za blagdan sv. Maura, ali tijekom godine rijetko je možemo naći na jelovnicima. Kakva je situacija u Italiji?

– U Italiji postoje različite vrste palente i različiti načini njena  konzumiranja. U regiju Trentino – Južni Tirol kuhamo vrlo gustu, čvrstu palentu, ne onako mekanu kao u Venetu, jer su naši dodaci palenti više rustikalni, jači po ukusu. Recimo ne koristimo palentu uz ribu ili neke laganije namirnice, kao što to rade u Venetu ili kod vas. U našim je krajevima palenta prilog uz kobasice, svinjetinu, divljač, vrlo često s gljivama i dimljenim mesom, pogotovo zimi.

– Koliko različitih tipova palente koristite?

– U svom restoranu koristim samo našu palentu Valsugana, od domaćeg autohtonog kukuruza. Moj je princip da koristim samo izvorne namirnice s udaljenosti nula kilometara, što, naravno ne znači da ne volim ostale tipove palente.

– Palenta se danas sve češće koristi i kao desert.

– Danas se mogu napraviti odlične torte ili keksi s fino mljevenim kukuruznim brašnom. Za njih nema tradicionalnih recepata, riječ je o uglavnom mašti kuhara i spremnosti na eksperimentiranje.

– Koji je vaša tajna za pripremu dobre palente?

– Nema puno filozofije, potrebna je voda i kvalitetna palenta, to je sve. Ne igraju ulogu maslac, vrhnje ili druge stvari. Važno je imati bakreni lončić te 45 – 50 minuta kuhanti uz polagano miješanje i ako je ikako moguće kuhajte je na vatri. To je moja formula.

(V. HABEREITER, snimila J. PREKALJ, Glas Istre)