Procjene govore da će se tek mala proporcija građana odazvati na predstojeće izbore za Europski Parlament. Očekuje se i standardno mala proporcija izlaska na lokalne izbore koji slijede nakon toga. Općenito se na lokalne izbore odazove oko 25 – max. 35% građana. Što je za mladu demokraciju kao što je naša hrvatska, izuzetno poražavajuće.
Izbori su vrhunac demokracije, način na koji možemo direktno djelovati na svoju budućnost, i to doslovce i u punom smislu riječi, ali to uopće ne koristimo. Često mislimo da jedan glas ne može ništa promijeniti, pa zato niti ne odlazimo glasati. Ali jedan glas može itetako puno učiniti. Jer može promijeniti naš stav prema našoj budućnosti, a time se mijenja i stav ljudi oko nas.
Da jedan glas itetako puno znači može potvrditi i činjenica da je jednoj mladoj listi na nedavnim izborima nedostajalo oko 19 glasova za pobjedu. 19 glasova!!! 19ljudi !!! To je jedna šira obitelj. Jako su simpatične ankete o popularnosti stranaka ili kandidata. Stječemo dojam da je narod itekako zainteresiran za svoje političare. No, nije tako. Najkvalitetnija anketa je ona koju član stranke dobije kada obilazi građane i uvjerava ih da je baš on najbolji kandidat za njih.
Znate što pokazuju takve, stvarne ankete? Da ljudi uopće ne vjeruju političarima. Kratko vrijeme provedeno u politici upravo me natjeralo na taj zaključak, I na zaključak da ljudi ne izlaze na izbore jer su za njih svi političari isti. To je najopasniji stav kojega ljudi mogu imati. Da ih njihova budućnost ne interesira.
A na nju mogu djelovati. Bez obzira kakve boje bila stranka na vlasti ili u opoziciji, ljudi su po tom pitanju očito daltonisti. Jer su im sve boje iste.
Ispočetka sam se čudio takvom stavu ljudi, koji su zatvarali vrata čim su vidjeli potencijalne političare ispred kuće. Ali s vremenom se može zaključiti da su možda u pravu.
Kako se može vjerovati političarima kada ovi iz opozicije optužuju ove na vlasti za krive korake, i to korake koje su ovi iz opozicije sami pokrenuli dok su bili na vlasti. Kada je jučerašnji predsjednik stranke koji je toliko dobroga napravio stranaci danas izbačen iz stranke.
Je li moguće da će uvijek biti isto? Da će boje nove, ambiciozne stranke u koju imamo povjerenje s vremenom izblijedjeti?
Bi li nam bilo bolje da smo kraljevina ili carstvo? Statistika pokazuje da su najuspješnije zemlje one koje su kraljevine, dakle zemlje u kojima zemljom vlada uvijek jedna te ista obiteljska dinastija, kao što su u Europi Švedska ili Danska, odnosno u ostalom svijetu Kuwait, ili Katar.
Je li moguće da je zemlja toliko uspješnija koliko narod ima manje mogućnosti izbora vlasti?
Kod situacija kraljevina ne radi se ipak o tome da narod ne može mijenjati kraljevsku obitelj, već o situaciji povjerenja i kontinuiteta u upravljanju sustavim.
A to je ono što u očima građana nedostaje našim političarima. Kontinuitet i povjerenje.
Najgore što se može čuti od građana je tvrdnja da "svi političari lažu".
Nažalost, svi smo svjedoci različitih oblika neodržanih obećanja na svim razinama. Kako se onda uopće može vjerovati političarima? Za koga uopće glasati?
Odgovor je u tome da se kod odluke o glasanjima rukovodimo malim, sitnim, neprimjetnim dijelima poštenja koje vaši kandidati čine kao ljudi, a ne kao političari. Ono što je mudrost u kući, nije ludost u politici. Tako kaže poslovica. Jer političar će biti onakav kakav je čovjek. Po svim svojim osobinama. Zato budite sigurni da nisu svi političari isti. Jer vaš glas može promijeniti one koji su isti.

zzlevak