Kao i dosadašnjih, za Dan Općine Sveti Lovreč, priprema se kulturni događaj, osobito poznat fotografima u Istri, ali i šire.
10. kolovoza u 20 sati u Galeriji Placa bit će upriličena svečanost proglašenja najboljih fotografija na zadanu temu, koja je ove godine ‘portret’.
Kako bi kvaliteta ‘isplivala’ na površinu, pobrinut će se stručni žiri u sastavu:
Edna Strenja Jurcan, fotografkinja iz Pule, poznata po umjetničkom pristupu portretima,
Silvija Butković, umjetnica iz Đakova, prošlogodišnja pobjednica istog natječaja,
Kristian Macinić, član KAF-a iz Poreča, dugogodišnji predsjednik, te edukatur u klubu

Pred žiri je postavljen cilj da među preko 200 pristiglih fotografija na natječaj odaberu najbolje te da osmisle tematsku izložbu.
Izložba će biti otvorena do konca kolovoza u Galeriji Placa u Sv.Lovreču

U nastavku nekoliko riječi o ovogodišnjem stručnom žiriju:

Edna Strenja Jurcan
rođena je 1982. u Puli. Diplomirala je na Arhitektonskom Fakultetu u Veneciji sa temom “Vodič arhitekture u Puli: 1850 – 1990.”
Fotografijom se aktivno bavi od 2013. Izlagala je na skupnim izložbama u Puli, Rijeci, Zagrebu i Sarajevu gdje je više puta nagrađivana. Na salonu fotografije u Vinkovcima 2018. dobiva prvu nagradu za seriju “Tata i ja – objektivizacija jednog sjećanja”, koja je izložena na samostalnim izložbama u Zagrebu (Institut za suvremenu umjetnost – kustosica Janka Vukmir), u galeriji Fotokluba Split te u Uličnoj Galeriji u Beogradu. U Veneciji, Puli, Pićnu i Rijeci samostalno izlaže fotografski projekt “Vitiligo – aposemija duše” koji je isto tako uvršten u program fotokluba Split za 2024. godinu.
Osnivačica je i voditeljica zbora Praksa koji djeluje 11 godina s namjerom promoviranja antifašizma kroz pjesmu. Živi i radi u Puli.

Silvija Butković
rođena je u Osijeku 1964. godine, djetinjstvo je provela na otoku Lošinju, a danas živi i radi u Đakovu, zaposlena je u Državnoj ergeli lipicanaca Đakovo u odjelu turizma i marketinga. Do sada se vrlo uspješno okušala u umjetničkoj fotografiji, poeziji, prozi, haiku pjesništvu i haigu stvaralaštvu. Od 2005. do danas priredila je 35 samostalnih foto-izložbi, sa ukupno 77 postava izložbi fotografija u galerijama. Ilustrirala je svojim fotografijama dvadesetak knjiga i naslovnica magazina. Njezini su fotografski radovi primljeni na 280 skupnih izložaba u zemlji i svijetu (gostovala je u 40-ak gradova u Hrvatskoj, zatim u Austriji, Mađarskoj, Makedoniji i BiH). Kao aktivnoj članici FKK Đakovo dodijeljena joj je plaketa Zajednice tehničke kulture Osječko-baranjske županije za 2010. godinu, 2014. Povelja zahvalnosti Zajednice tehničke kulture Grada Osijeka, a 2015. godine uručena joj je i Godišnja nagrada Grada Đakova za posebna ostvarenja na području kulture. Iz književnoga stvaralaštva izdvajaju se 3 samostalne poetske zbirke: Dotaknuta snom, Oslobođena kap i Zapletena u mreže. Pjesme i prozni uradci nalaze joj se u 180 zbornika diljem Hrvatske i svijeta. Njeno haiku pjesništvo pronašlo je svoje mjesto u
Japanu, USA, Engleskoj, Italiji i Rumunjskoj, kao i u dvjema antologijama haiku pjesništva u Hrvatskoj.
U Japanu joj je 2007. pripala titula Master Haiga Artist (majstorice umjetničkoga haiga stvaralaštva). Članica je mnogobrojnih fotografskih i književnih udruga u Hrvatskoj: Foto kino kluba Đakovo, Foto kluba Rijeka, Foto kluba Lošinj, CVU Batana Rovinj, članica je Hrvatskoga sabora kulture Zagreb (HRSK), Ogranka Matice hrvatske u Đakovu, Ogranka Društva hrvatskih književnika slavonsko-baranjsko-srijemskoga, Društva haiku pjesnika iz Zagreba, Svjetskoga haiku društva World Haiku Association u Japanu (WHA), Hrvatskoga književnog društva u Rijeci. Fotoreporterka je i vanjska
suradnica Pixsell Medije d. o. o. Zagreb, Hrvatske matice iseljenika (HMI) Zagreb, Grada Đakova i TZ Đakovo, web-portala Moje Đakovo i nekoliko časopisa u Hrvatskoj. Dopredsjednica je Foto kino kluba Đakovo i tajnica Ogranka Matice hrvatske u Đakovu.

Kristian Macinić
rođen je 1976.godine u Umagu. Oduvijek fasciniran svim vidovima umjetnosti i kreativnim izražavanjem, Kristian se u prvoj fazi svojeg umjetničkog stvaralaštva, posvetio glazbi, zabilježivši više od 30 autorskih skladbi na dva studijska albuma, pišući i komponirajući dodatno i glazbu za druge projekte.
Od 2008. aktivno se bavi fotografijom. Macinić je uz mnogobrojna priznanja u zemlji i inozemstvu, 7 puta izlagao samostalno i više 40-tak puta na skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu a 2013. godine i bio nominiran kao finalista u kategoriji portretne fotografije na renomiranom rovinjskom fotografskom festivalu „Photodays“.
Ovaj osebujni autor pretače iskustvo glazbene kompozicije u maestozne fotografske atmosfere. Poznavanje informatičke tehnologije otvara autoru izobilje kreativnih potencijala, koji se očituju u efektnim vizualnim rezultatima. Te vješto izvedene kreacije nikako ne možemo smatrati nesuvislima, već naprotiv vidimo da on tehničke mogućnosti dorade fotografija koristi isključivo kao režirani, post produkcijski element naglašavanja atmosfere. Fascinantno je autorovo likovno i idejno promišljanje svake fotografije. Mistična i bizarna dramatičnost gotovo filmskih kadrova, samo je površinska razina viđenja ovog ciklusa. Mračne atmosfere, zagasite tonske palete, samo su metaforička tehnika izraza duboke kritike društva.
Autorova senzibilnost povezana je s krajolikom i arhitekturom u prostoru, te s odnosom čovjeka prema okolišu, koji nam otkriva dinamiku njegovog unutrašnjeg svijeta. Kristijanovi ambijenti samo aludiraju na ljudsku nazočnost u pustinjama uspomena.