Nedavni ekološki incidenti i zagađenje mora na plaži kod pulskog hotela »Brioni« i u rovinjskoj uvali Lone potaknuli su nas na razgovor s predstojnikom rovinjskog Centra za istraživanje mora Instituta »Ruđer Bošković« dr. Nenadom Smodlakom. On od 1998. godine koordinira hrvatski projekt »Jadran«, kojim se sustavno prati stanje mora i utjecaj koji na njega imaju unošenje tvari s kopna i iz zraka. Ponajviše se prati unos tvari s kopna, što nastaje ispuštanjem kanalizacije i ispiranjem tla.

– Odgovorno mogu reći da stanje u Jadranu nije alarmantno. Dapače, i bolje je nego što je bilo u prijašnjim razdobljima. Do toga je došlo zbog propadanja industrije na našem dijelu obale. Ipak, i dalje su »vruće« točke na Jadranu velika urbana središta u zaljevima sa zatvorenim lukama – Split, Rijeka, Zadar, Šibenik i Pula. Primjer Kaštelanskog zaljeva, koji se oporavio nakon izgradnje kanalizacije, pokazao je da se i ta područja mogu regenerirati, rekao je Smodlaka.

Pulska luka je specifična jer njome zbog zatvorenog prostora slabo cirkuliraju morske struje. To je i glavni razlog da ljeti lokalno buja fitoplankton, što nastaje zbog zasićenja mora hranjivim solima iz otpadnih voda.

Često se, naročito prilikom pojave cvjetanja mora, za zagađivanje sjevernog Jadrana optužuje talijanska strana. Rovinjski Centar za istraživanje mora stalno surađuje s talijanskim i slovenskim znanstvenicima, pa se iz razmjene podataka može zaključiti da ni na talijanskoj strani stanje nije alarmantno.

– Talijanska strana Jadrana je specifična jer na tom području u more ulazi puno rijeka. Velike količine slatke vode izazivaju prirodne fenomene, kao što je cvjetanje mora. Ipak, rijeke su i korisne jer u more dovode hranjive tvari za rast planktona, koji su glavna hrana za ribu. Posljednjih godina rijeka Po bilježi niski vodostaj, što je glavni razlog da nije došlo do zasićenja mora hranjivim tvarima i cvjetanja fitoplanktona, ističe Smodlaka.

Znanstvenici su jedinstveni u mišljenju da u urbanim i turističkim središtima uz more treba graditi kanalizacije, ali ustraju da i u tome treba imati mjere. Novije generacije kanalizacijskih ispusta s ugrađivanjem biopročistača su skupe, pa ih jedinice lokalne samouprave često ne mogu financirati.

– Za svaki slučaj treba u suradnji sa znanstvenicima naći pravu mjeru. Nesumnjivo je da se otpadna industrijska voda mora biološki čistiti, ali se to može činiti i na mjestima njenog nastajanja. Fekalne vode se međutim u moru razgrađuju, a hranjive soli koje pritom nastaju sudjeluju u prehrambenom lancu planktona. Njih treba mehanički pročišćavati, a potom ih ispuštati u more u dubinama gdje je dovoljno strujanje voda da se raspršuju. Biopročistače se može koristiti na mjestima gdje će se očišćena voda koristiti kao tehnološka ili za zalijevanje. U suprotnom, može se postići suprotan efekt. U toj vodi naime ostaju hranjive soli, koje bi se na izlazima u more koncentrirale i imale negativne učinke, smatra Smodlaka.

Općenito, znanstvenici smatraju da problem nije u moru nego u ljudima. Svatko bi, naime, želio od mora nešto za sebe. Jedni bi se u njemu kupali, drugi lovili, a treći plovili. Za kupanje i ronjenje je najbolje da je prozirno i plavo. Za znanstvenike i ribare je međutim takvo more siromašno jer u njemu nema puno planktona kojima se hrani riba. Zbog toga su ribom najbogatija sjeverna mutna mora. Bistrija i toplija imaju više bioloških vrsta, ali i manje ribe. Stariji ribari će se sjetiti da je sjeverni Jadran nekad bio mutniji, a plava boja je imala i zelene nijanse od velike mase planktona.

– Važno je poznavati more, znati kako funkcionira da bismo ga mogli čuvati. Procesi u moru se znanstveno prate prekratko da bi se sve o njemu znalo, ali se tendencije mogu razaznati. Najvažnije je da se poremećaji, kakav je bio pulski, događaju lokalno i da se mogu spriječiti. Ljudi uz more moraju od nečega živjeti, pa se turizam i industrija mogu i dalje razvijati, ali to treba činiti pametno i u suradnji sa znanstvenicima, zaključio je Smodlaka.

A. Pokrajac, Glas Istre

Dravec: Po normama EU-a gotovo cijeli Jadran za Plavu zastavu

Potvrdu tvrdnji dr. Nenada Smodlake o lokalnim incidentima dobili smo i od Odjela zaštite okoliša Istarske županije. Odjel naime godinama prati sanitarnu čistoću istarskih plaža. Uzorci se uzimaju na 203 lokacije, a svake se sezone tek na nekoliko mjesta registriraju povremena onečišćenja.

– Naše su norme mjerenja prisutnosti fekalnih bakterija u morskoj vodi 20 puta strože od onih koje se primjenjuju u zemljama Europske unije. Naši se rezultati dostavljaju najvećem europskom autoklubu, njemačkom ADAC-u, koji prati stanje mora u cijelom Mediteranu. ADAC uspoređuje podatke po normama EU-a. Po njihovim kriterijima cijeli bi Jadran mogao dobiti Plavu zastavu, kaže Ljiljana Dravec, voditeljica županijskog Odjela zaštite okoliša.

Za slučaj zagađenja plaže kraj hotela »Brioni« Dravec kaže da ga Zavod za javno zdravstvo nije zabilježio jer uzima uzorke s čamca na plaži. Za drugo uzrokovanje voda je uzeta 20-ak metara od plaže uz nelegalni ispust, za koji nije znala ni tehnička služba Arenaturista. Do toga je došlo jer su se građevinari koji su adaptirali nekoliko apartmana priključili na ispust oborinske i vode bazena kraj hotela »Brioni«.