Iz gradskog proračuna jednokratno će se ove godine isplaćivati pomoć onima koji zbog recesije ostanu bez posla. Pomoć će biti jednaka za sve, u visini prosječne plaće isplaćene prošle godine na području Grada. A taj prosjek iznosi 4.586 kuna, kako je izračunala pulska podružnica FINA-e. Na sjednici poglavarstva je posebno naglašeno da je porečka prosječna plaća u prošloj godini bila manja i od županijskog i od državnog prosjeka. I to u gradu koji ima nekoliko puta veći proračun od županije i čiji političari imaju puna usta razvojnih projekata zbog kojih bi, kako ponavlja gradonačelnik Edi Štifanić, trebao biti »sraten onaj tko ima priliku živjeti u Poreću«
Naročito ako usporedimo ovaj porečki prosjek s ostalima u županiji, pa vidimo, na primjer, da su Porečani lani prosječno zaradili tek 25 kuna više od Pazinaca, 225 kuna manje od svih u županiji, ali 1.246 manje od Rovinjaca, odnosno čak 3.255 kuna manje nego stanovnici Raše. I na kraju, Porečani su lani prosječno zarađivali 434 kune manje od Puljana, čija je sindikalna košarica redovito među najskupljima u državi, ako ne i najskuplja.
I ptice na grani znaju da je pulska tržnica jeftinija od porečke, da su prehrambene namirnice u Puli donedavno bile jeftinije nego u Poreču u kojem je jedan trgovački lanac imao monopol.
Još je zanimljivih usporednih podataka o tome koliko košta sreća življenja u Poreču – jedan od njih odnosi se na to da 1.398 porečkih umirovljenika ima mirovinu koja ih svrstava na ili ispod granice siromaštva. Primanja od 1.850 kuna mjesečno po osobi u Hrvatskoj su proglašena granicom siromaštva.
Članovi Poglavarstva načelno su se bili spremni složiti s tezom da su plaće u privatnom sektoru, pogotovo u turizmu koji zapošljava velik dio radno aktivnog stanovništva, plaće premale. To nije tajna – kolektivno pregovaranje godinama ide prilično teško u porečkim turističkim tvrtkama, ali nije ni Grad bolji poslodavac. Zaposleni u gradskoj upravi tek su prije nekoliko godina uspjeli s Gradom potpisati kolektivni sporazum koji im jamči jednaka materijalna i druga radna prava kao i zaposlenima u županijskim upravnim tijelima. Da i ne spominjemo činjenicu da su porečki vatrogasci, koji plaće dobivaju iz gradskog proračuna, najslabije plaćeni u Istri.
Ili činjenicu da su porečka domaćinstva sve ratne godine plaćala normalnu komunalnu naknadu, dok su turističke tvrtke imale 50 posto popusta.

Eto, baš je sretan onaj tko živi u skupom Poreču s prosječnom plaćom manjom nego u državi i županiji.

Sniježana MATEJČIĆ, Glas Istre