Ovogodišnja 13. edicija „Zlatne sopele" završila je u subotu, 6. srpnja spektakularnim koncertom 7 festivalskih grupa od njih 12 koje su sudjelovale na ovogodišnjem festivalu. Posljednjeg dana nastupile su grupe „Les Éclusiers", iz montrealskog predgrađa Lachine, Quebec, Kanada, „Jasinka" iz Vsetina u Češkoj, „Gergent" iz Agrigenta na Siciliji, „Istebna" iz poljske Istebne, gradića na tromeđu Poljske, Slovačke i Češke, AKUD „Mirko Srzentić" iz Podgorice, Crna Gora dok su domaći glazbeni i tradicijski štih dale dvije grupe iz Hrvatske, „Punat" iz Punta na Krku te „Preporod" iz Dugog Sela.

Izražajnost i kvaliteta pojedinih grupa, uključujući i tzv. leteće, koje su se pojavile tek jednom na porečkom Trgu slobode, iskazana prethodnih večeri, učinile su da je publika s nestrpljenjem očekivala posljednji festivalski dan. I zbilja, napetost je rasla od prvog koraka folklorne povorke koja se tradicionalno kretala od Parka Olge Ban, preko Trga slobode, Trga Joakima Rakovca, Istarskog razvoda, obale i središnjeg Decumanusa do Trga slobode. Izmiješanost publike i izvođača u povorci izazov je svim dobrim festivalima.
I zbilja, od nastupa starog znanca Sopele, KUD Punat iz Punta na Krku i, vjerojatno najbolje interpretacije Tanca, ovog prastarog hrvatskog plesa (svojevrsna varijanta istarskog baluna ili obnuto), raspoloženje je raslo. Malo smo se pribojavali izvedbe kola s otoka Suska također u interpretaciji Puntara, s obzirom na karakter plesa. Međutim, živopisnost sansigotskih djevojačkih nošnji i decentnost izvedbe ponijeli su publiku. Nastupi muzikalnih, pomalo raspojasanih Poljaka, samo šum opanaka bez instrumentalne pratnje stasitih Crnogoraca, razigranih vragolastih Čeha praćenih bogatim orkestrom, uvijek temperamentnih Sicilijanaca sa svojom čuvenom tarantelom, rezak metalni zvuk cipela country plesa Kanađana vrhunac su dosegli u Međimurskim plesovima u izvedbi KUD Preporod iz Dugog sela. (Znali smo da je ovaj KUD dobar, već je i bio na Sopeli, ali ne da je i toliko napredovao u posljednjih nekoliko godina da se je uvrstio u sam vrh hrvatskih folklornih ansambala.). Oduševljenje publike doseglo je vrhunac pa je bilo neminovno izvesti dodatak. Pozornica i gledalište pretvorili se u jedno: Preporodu se pridružio po jedan par iz svakog ansambla te večeri: bili smo ponosni na impresivnu sliku međunarodne izvedbe Međimurskih plesova u interpretaciji Poljaka, Kanađana, Crnogoraca, Čeha i Talijana.

Zvuci sopela označili su kraj ovogodišnjeg festivala
Što reći na kraju još jednog uspjeha?
Najprije zahvalnost Turističkoj zajednici Grada koje je financirala festival. Festivalske grupe vode domaći vodiči. Uzrečica na festivalima je: dobri vodiči = dobar festival. A Sopelini su bili izvrsni.
Popratne manifestacije su izložba porečkih slikara-amatera na temu more te tzv. mediteranskog koridora hrane s prezentacijom i izradom izvornog suvenira. Moramo konstatirati da su ovi sadržaji dobro došli i neophodni festivalu ali nedovoljno definirani. Posebno se to odnosi na Koridor: vlasti su organizatoru izdale dozvolu korištenja trga za Sopelu i njezine sadržaje ograničavajući točenja pića i uporabu roštilja jer da na ovu pojavu negativno reagiraju postojeći ugostiteljski objekti, da bi se na trgu pojavilo i točenje pića i roštilj s urednom dozvolom bez znanja organizatora i sa sadržajima potpuno suprotnim ciljevima Sopele?
Interes pojedinca stavljen je iznad općeg. Zašto?

Bila je prisutna bojazan mogućih previranja, prvenstveno iz gospodarsko-financijskih razloga. Manje političkih. Međutim, upravo ovi posljednji zadali su glavobolju organizatoru: ulazak Hrvatske u Europu promijenio je dotadašnji vizni režim za neke zemlje. Zbog kompliciranosti istog u posljednji se trenutak odustalo od Ukrajine, Rusije i Armenije.
Zbog financijskih se razloga odustalo od najavljene teme folklora mediteranskih otoka jer je jednostavno bilo nemoguće okupiti grupe sa španjolskih i grčkih otoka, pa je cijeli ovaj niz predstavljala tek Sicilija i naši Krk i Lošinj, svakako ne dovoljno. No zato se otišlo u Europu pa je od 12 festivalskih grupa čak njih 10 iz zemalja članica Europske unije.

Festival financijski podržava isključivo Turistička zajednica Poreča što je u svakom slučaju,  budući da Poreč nema dodatne receptivne sadržaje pa se grupe mogu smjestiti isključivo u hotele što s jedne strane, podiže kvalitetu festivala ali i znatno sputava širinu i kvalitetu, i s druge, smještaj predstavlja najveću festivalsku stavku s obzirom na cijenu hotelskog smještaja.
Nejasno je zašto Sopela nema financijsku podršku Turističke zajednice Istre ili Hrvatske a da o sufinanciranju od strane Ministarstva kulture i ne govorimo.
Festival se u potpunosti suživio sa svojom publikom, bilo da je riječ o domaćem stanovništvu bilo o porečkim turistima. No ako je suditi po prisutnosti gradskih čelnika ili gospodarstvenika, bez obzira na funkciju, taj bi se dojam teško stekao. Festival ipak služi promociji grada a ne organizatora ma tko on bio.
Pa ipak, unatoč svemu, na 14. Sopeli očekujemo grupe iz Rusije (Astrahan), Ukrajine ( vrhunski dječji ansambl iz Kijeva, ili tatarski s Krima), Moldavije ili Uzbekistana, iz Kine, Argentine i Meksika. Najavljuje se i takmičenje svirača na tradicijskim mediteranskim puhaćim instrumentima do portugalske gaite preko sopele i miha do zurne i armenskog duduka.
U popratnim manifestacijama očekuje se fotografski Ex tempore na temu s Zlatne sopele ali i radionica čipki i istarskih tradicijskih instrumenata.

IV