Snježana Radetić, ravnateljica Pučkog otvorenog učilišta Poreč: Obilježavanje jubileja uz monografiju i film „Mozaik uspomena – 60 godina“
Vrijeme u kojem živimo izazovno je za sve, ali za kulturu posebno. Kako je Pučko otvoreno učilište reagiralo i prilagodilo se?
Rad u kulturi izazovan je sam po sebi, od planiranja i financiranja do realizacije, zato je presudno jačati motivaciju i kreativno se prilagođavati svemu što stane na put. Nove su okolnosti samo osnažile taj odnos. Kad je sve stalo oko nas, vrlo smo brzo shvatili da za nas stajanje nije opcija. U početku smo krenuli s manjim projektima na društvenim mrežama, izložbama na otvorenome i zahvatima unutar Ustanove. Bez obzira na drastično smanjenje ukupnih financijskih sredstava za kulturu (iz raznih izvora) od 40 % i ograničenja u javnim okupljanjima i kretanju, tražili smo načine da se najavljeni programi održe, makar u smanjenom obimu. Uz solidarnost i spremnost na suradnju umjetnika i lokalne zajednice, a povrh svega predanosti zaposlenika, rezultati su bili više nego odlični. U stalnoj neizvjesnosti, dan po dan, program za programom realizirali smo najveći dio planiranoga, priredili i realizirali za korisnike i publiku više od 600 obrazovnih i kulturnih događaja. Bili smo programski otvoreni 269 dana zahvaljujući financijskoj podršci, prije svega Grada Poreča-Parenza, ali i Upravnog odjela za kulturu i zavičajnost istarske županije, Ministarstva kulture i medija te Turističke zajednice.
U trenutku kad se u svibnju prošle godine dogodilo otkazivanje svih zabavnih i komercijalnih ljetnih sadržaja koji se turističkom sektoru više nisu uklapali u koncept, jasan je bio značaj naše ustanove za kulturnu atmosferu grada. Pokrenuli smo Kulturno ljeto svjesni da su u ovim vremenima opreza i prisilnih izolacija, i svim osjećajima koji uz njih idu, kultura i umjetnost snažna sidra koja nas intimno mogu održati.
Bez obzira na sve prepreke sretni smo da sugrađanima i svim posjetiteljima možemo pružiti iznimno kvalitetne sadržaje i predstavljati Poreč kao urbano središte s naglaskom na prosvjetiteljsku i inkluzivnu ulogu kulture dostupne svima.
Mislite li da će ova događanja trajno promijeniti naše društvene navike?
Samo je promjena stalna, kaže Gundulić, što prije to u životu prihvatimo, lakše je. Mnoge su navike u ovom „novom normalnom“već zamijenjene novima, pa umjesto da žalimo za njima, možemo iskoristiti trenutak za drugačije ili bolje prilike. Rekla bih da je Istra u tome specifična jer su joj stalne mijene u prošlosti, uz nagli uzlet turizma, omogućile otvorenost i prilagodljivost. Vidjelo se to na samome početku pandemije kada je Istarska županija spremno i pravovremeno reagirala, što je kasnije rezultiralo prihvatljivom turističkom sezonom i koliko-toliko uravnoteženim životom.
Ovo je trenutak da kultura upotrijebi svoju prosvjetiteljsku moć, utemeljenu na znanju, kritičkom razmišljanju i humanizmu. Potrebno je, više nego ikad, osnažiti zajednicu, ispreplitanjem učenja i kulture poticati umjetničke vrijednosti i stvaralaštvo u zajednici. Umjetnost ima moć osnažiti i nadahnuti, a povijest je pokazala da ona biva alarm kojim se budi svijest i savjest društva, uvijek korak ispred svega što nas trenutno, i samo prolazno, muči.
Upravo u 2020. Pučko otvoreno učilište Poreč navršilo je 60 godina. Što ste pripremili kako bi obilježili ovu veliku godišnjicu?
Više sam puta javno rekla – planirali smo programski bogatu i raskošnu godinu, a onda je stigao virus i ukrao nam jubilej! Međutim, timskim radom i strategijom ustrajnosti uspjeli smo iznijeti obljetničku godinu. Iako smo neke od programa morali prilagoditi u obimu ili realizaciji, ponosni smo na postignute rezultate jer smo uz redovite tradicionalne programe uspjeli svojoj publici priuštiti i „kulturne slatkiše“: kolažnu instalaciju od 50 m2 u foajeu kao rezultat likovne dječje radionice, koncert Tamare Obrovac u kamenolomu Montraker, promociju knjige razgovora s umjetnicima iz projekta Tornaj se doma-Torna casa, Afterdox online kino, edukativni koncept programa Naš kanat je lip, fotografski 60-godišnji vremeplov na mrežnim stranicama i u reklamnim izlozima. Krajem obljetničke godine bilo je planirano dodatnim programskim ponudama proslaviti jubilej i predstaviti monografiju, ali su nas nove mjere natjerale da sve zaustavimo tijekom studenoga.
Na projektu monografije radilo se više od dvije godine. Obiman je to posao koji su u prošlosti djelomično započeli najprije Ante Cukrov, a kasnije Irena Grubica. Njihov je rad poslužio kao polazište autoricama monografije Sniježani Matejčić i Ivoni Orlić koje su se hrabro prihvatile velikog posla. Sakupljala se i sistematizirala građa, razgovaralo s osobama koje su na različite načine pridonosile radu i rastu Ustanove i porečke kulture. Bio je to velik posao i trebalo mu je dati vremena. Kao profesorica književnosti možda snažnije vrjednujem umjetnost riječi, ali ono što je zapisano ima perspektivu u vremenu. Iznimno je važno što se prvi put u 60 godina ovako sustavno pristupilo institucionalnoj kulturi – obrascima mišljenja, osjećanja i djelovanja u zajednici. Recimo da smo usustavili građu koja može biti polazište idućim istraživanjima iz područja struke.
Kako i kada ćete predstaviti monografiju?
Predstavljanje monografije planira se u srijedu, 19. svibnja, u 19 sati u kazališnoj dvorani. Nažalost, cijeli će događaj biti mnogo manjeg obima od planiranog budući da nas mjere i dalje ograničavaju, stoga će biti zatvorenog tipa. Nije bilo lako napraviti izbor uzvanika za taj značajan događaj jer je kroz šest desetljeća mnogo zaposlenika, suradnika, partnera i pokrovitelja bilo uključeno u rad Ustanove. Zahvalni smo svakoj osobi, fizičkoj ili pravnoj koja je pomogla radu i rastu Sveučilišta. Naziv monografije Mozaik uspomena – 60 godina upućuje upravo na tu raznolikost ljudi i načina kako su djelovali za ili kroz Ustanovu. Predstavit će ju autorice Sniježana Matejčić i Ivona Orlić te obikovatelji iz Studija Sonda.
Bit će premijerno prikazan i film koji je prilog monografiji i dokumentira presjek jednog vremena kroz razgovore s kulturnim neimarima koji su u tom vremenu djelovali. Autori filma su Ivona Orlić i Mladen Đaković.
Projekt je stalno pratila istraživačka energija i entuzijazam zantiželjnih autorica pa vjerujem da će tako biti i na promociji.
Radeći na monografiji, zaronili ste u bogatu povijest vaše ustanove? Što mislite, koja je njena uloga u lokalnoj sredini i je li se ona mijenjala kroz vrijeme?
Kao što smo prije rekli, stalni smo svjedoci promjene. Narodno sveučilište započelo je svoj rad 1949. godine kao obrazovna ustanova. U to je vrijeme bilo neophodno pokrenuti i podići grad i za tu svrhu obrazovati i osposobiti veliki broj budućih turističkih djelatnika. Kako je turizam naglo narastao, paralelno su s time i kulturne potrebe bile veće. Tih 60-ih godina poznati su pojedinci u našoj sredini imali viziju napretka i uspjeha. Kulturni programi koji su tada pokrenuti slave, zajedno s Ustanovom, 60 godina svoga postojanja. Specifičnost našega grada jest upravo ta sprega turizma i kulture, što na Ustanovu djeluje tako da se ona uvijek brzo prilagođava novim uvjetima. Kako je grad narastao, potrebe su se mijenjale, a samim time i ponuda koju je Ustanova vješto kreirala. Danas je to moderna Ustanova, radi 365 dana u godini: cjeloživotno obrazovanje, kinoprojekcije, kazališnu sezonu, galerijske izložbe, pored toga 11 tradicionalnih programa i cijeli niz manjih vlastitih programa i suradnji tijekom godine.
Što ste nam pripremili za ovo kulturno ljeto u Poreču?
Ono što smo lani izveli nije moguće ponoviti jer su marginalne umjetničke skupine i dalje ugrožene. Svjedoci smo kako se svakodnevno urušava smisao umjetnika i djelatnika u kulturi. Zato imamo strategiju u kojoj spremno čekaju programske verzije A, B i C. Njihov obim i kvaliteta ovisit će o nekoliko faktora koji su u ovome trenutku nepredvidivi, prije svega protuepidemiološkim mjerama, ali i financiranju koje još nije u potpunosti definirano. Programi koji čine Kulturno ljeto u Poreču, kako smo ga prošle godine prigodno nazvali, tradicionalni su i dugovječni. Ove godine slavimo 60. obljetnicu Koncerata u Eufrazijani, organiziramo 61. Annale, 26. Jazz u lapidariju i 21. Street art Poreč. Bit će, naravno, otvorene galerije i Kino Roxy uz redoviti kinoprogram koji okuplja svoju publiku tijekom cijele godine.
Bez obzira na sve, predviđam da će i dalje biti presudna brzina kojom ćemo reagirati na promjene.