“Vrijednost ukradenog je neprocjenjiva , očito je da je pljačka vršena godinama a za počiniteljima se traga.  Način na koji su vrijednosti otuđene govori o nemaru odgovornih koji su tako oštetili generacije djece, uskrativši ih i za blagdanske dożivljaje i ostavljajući u njima prazninu koja će ih činiti , nažalost, tipičnim građaninom takvog grada.”-  ovako bi to otprilike pisalo u nekom News letteru Djeda Mraza nakon svakodnevnih događanja kojima smo svjedoci.

I da nastavimu u duhu bajki, u neka davna vremena gradom su šetali vilenjaci i smišljali divne zabave za svoje goste , uključivali cijelo mjesto u to i najviše se sami veselili tome. Otvarali su noćne klubove,prve i najveće na Jadranu, legendarne Internacionale  i  Plave, imali nadaleko poznate turističke fešte da bi ih kasnije modernizirali u 24 sata i opet to učinili na jedan novi i poseban način, radili Porečke bajke za djecu sa predstavama, mađioničarima, organizirali  nekad davno fešte za Sv. Maura, dobra prvomajska druženja..i onda je u nekom trenutku sve puklo.

Netko je negdje zaključio da nama to ništa više ne treba.

Grad započinje uređenje i kićenja  uoči blagdana Sv. Maura pa nekako naše blagdanske radosti i ugođaj počinje od tada sa namjerom da postaje sve raskošniji  i  snažniji gdje bi vrhunac ispraćaja jedne godine bio  koncert na otvorenom.

Sudeći po ovogodišnjoj proslavi Sv.Maura gdje su organizatori na prekrasnom i osunčanom Trgu ( slučajno Slobode) u  plastični šator zatvorili i sve zajedno nagurali binu s preglasnom glazbom , štandove s palentom i ljude, pa nek taj jedan dan imaju  “pučku feštu”.  Posebni uzvanici i vrli suci ocjenjivali su palentu u  zadnje vrijeme prečesto korištenom mondenom restoranu, daleko od očiju javnosti i sigurno ne onu koja je bila na Trgu za građane ali i posjetitelje. Bez uvrede,ali način na koji su organizatori promišljali  ovo je razina kvalitete niža od svake okolne seoske fešte, a nisam siguran da nije puno skuplja. Žao mi je novca koji je uništio doživljaj.

Postali smo nekako poznati po tome da naša  svaka fešta funkcionira na način da se plati i organizira bina, dva benda, dva štanda i radio kao najava,  a ovisno o ljubaznosti lokalnih javnih medija kao izvješće, raspon cijena od 50.000 – 800.000 kn.  Kakav bi bio taj katalog u kojem bi naši organizatori prodavali svoje fešte i siguran sam da bi brzo odustali bez našeg novca.

Pred nama je doba Adventa kad svi veći gradovi, ali i mjesta imaju svoje božićne priče, kad dolazi Sv.Nikola, kad miriše kuhano vino, ukrašeni svjetleći izlozi, kad su svugdje prigodni sajmovi i iz svakog ugla se čuje „Jingle bell“.  Razdoblje kad odrasli stvaraju djeci iluziju bajke, pričaju im priče ,vole ih i pokazuju im to, uživajući pri tome i sami. Sladunjavo, kičasto ali veselo ,sa duhom dobrote , praštanja, zajedništva, druženja..sve neke rječi davno izbačene iz našeg  rječnika.

Sa  zebnjom čekam što će osvanuti na Trgu, kakav sajam i za koga, te hoće li biti uopće božićnog ugođaja.  Da li će uopće biti uključene škole, vrtići, dobrotvorna društva, Giostranti i ostali.  Brine me da li je itko mislio o djeci , tim velikim malim ljudima.
Razmišljam kako očekujemo turiste koji dolaze iz blještavila grada na “par lampadina” i želimo da budu zadovoljni a na nijednom ulazu u grad nemamo čak ni svjetleće natpise dobrodošlice ili iskazivanja radosti Novoj godini.
Pitam se gdje je poznata  porečka maštovitost i kreativnost? Da li je netko ponudio  trgovačkim lancima da imaju svaki po jednu veliku jelku u gradu i da se takmiče čija će bit ljepša ili nešto slično. Zar to nije posao nekih ljudi ?

Sumnjam da ćemo naći počinitelje ovog nedjela, ali barem da osvjestimo trenutak i napravimo zaokret za malu djecu i neke buduće stanovnike  ovog grada jer sada jedino što mi pada na pamet je tužna priča Djevojčice sa šibicama, koja se siromašna, promrzla i sama na novogodišnju noć sjećala nekih dobrih vremena  zaboravljena u sjeni bogatstva, raskoši i blještavila okolnih gradova i ljudi.

E. Marušić