Sredinom svibnja u velikoj vijećnici gradske palače održana je stručna prezentacija projektne dokumentacije za uređenje gradske rive u Poreču kao i rasprava o toj temi.

Proces idejnog koncipiranja ovog reprezentativnog dijela grada trajao je poprilično dugo. Radili su na tome arhitekti gradskih službi, potom je u izradu idejnog rješenja uključena i grupa vanjskih arhitekata i dizajnera. O tome smo opširno izvještavali, a naslov teksta bio je “Porečku rivu treba urediti kao dnevni boravak grada”.

Dnevni boravka mora biti ugodan i u večernjim satima. Kažem to jer sam se jednu večer prošetao rivom u vrijeme održavanja lova na tune, zastao par centimetara od mora i promatrao otok Sveti Nikola. S obzirom na sustav rasvjete sličio je brodu, otok je pretvoren u brod. Ali, to su detalji, skratit ću jednostavnom konstatacijom: više volim otok nego hotel na njemu.

Nadalje, rečeno je tada na raspravi da ono što nedostaje sadašnjem izgledu rive je stupanj poroznosti između šetališta duž mora i impozantne crte lijepih zgrada i palača. Arhitekti, autori studije, drže da se treba obaviti temeljito čišćenje sadržaja. Ponuđene idejne studije potvrđuju nužnost opstanka i čak povećanja zelenila, ali uz stvaranje složenog sistema komunikacija između zgrada i samog ruba rive. U jednom djelu govori se o prometu automobila, kaže se da bi trebalo uvesti strugu kontrolu ulaska vozila (od kamiona do osobnih automobila). U svezi toga nejasna je sadašnja lokacija trajektne luke u srcu rive. Uz bok mola s dizalicom za plovila dolaze kamioni koji opskrbljuju hotele na otoku Svetog Nikole i čar rive nestaje.
Uzgred, trajektna luka je nekad bila smještena iza hotela Palazzo (bivši hotel Riviera), potom je premještena južnije, usred rive. Pitam se zašto? Razmišljao sam o tome dok sam sjedio u restoranu Dva Ferala u vlasništvu obitelji Jugovac. Iako sjediš na prostranoj terasi nekoliko metara od rive i mora, ne vidiš nit rivu nit more jer između ima suvišnog zelenila, suvišnih automobila i kamiona i suvišnih kioska raznovrsnih nedefiniranih formi koji prodaju upitne suvenire. Lijepe zgrade s ukomponiranim restoranima i hotelima primamljivih terasa odvojene su od mora i to nije dobro. Bilo bi dovoljno nešto maknut pa bi već sada, ne čekajući na epohalni obrat preuređenja rive, porečka riva dobila na ljepoti.

Okrugla kula iz mletačkog razdoblja postavljena je tik do mora ali skrivena je od rive, podsjeća me na Kamerlengovu kulu u Trogiru. Trebala bi dominirati rivom ali nije tako. Oko nje se nalazi parkiralište ograđeno visokim zidom. Već se godinama raspravlja o tome da bi kulu i rivu trebalo bolje povezati sa zaleđem, s prometnom ulicom Dekumanus ali i dalje ostaje tek uska uličica kao jedini spoj s rivom.
Mali zahvati u prostoru nekad poluče dalekosežnije posljedice nego mega – obrati.

Korak po korak bolji je od skoka, što si stariji to bolje shvatiš tu bitnu razliku.

Elio Velan, Glas Istre