Moda, ali ne moda krpica, cipelica i torbica nego moda neplaćanja bila je “okidač” koji je Sandru Oklen iz Vrbana, sela nedaleko od Vižinade u Istri, potaknuo da pokrene uzgoj lavande. 

Kultura koja se desetljećima vezala isključivo uz jug Hrvatske i otoke zbog Sandre i njezine predanosti, pedantnosti i upornosti danas prekriva polja na sjeveru Istre. Čak 26 tisuća sadnica, sve redom zasađenih rukama Sandre Oklen i njezina supruga Đanina, prva su i najveća plantaža lavande na kojoj svake godine vrijedna obitelj dobije šezdesetak i više litara čistog i ekološki uzgojenog lavandina ulja. 

– Sve je počelo šivanjem vrećica za čuvanje lavandina cvijeta koje sam izrađivala za Hvarane, a kako mi nisu mogli plaćati, slali su mi natrag pune vrećice koje sam prodavala. Pomislila sam: ako mogu oni, zašto ne bih mogla i ja? Pa naša je crljenica masnija, plodnija od kamenjara na jugu – kaže nam Sandra, inače medicinska sestra koja, udavši se u Vrbane, nije našla posao u struci, ali je, eto, završila u uspješnim poduzetničkim vodama.

 Lavanda poznaje nježnu ruku  

U priči o lavandi Sandra i Đanino već su punih jedanaest godina, od kada su u ožujku 2000. godine prvi hektar svoje zemlje zasadili lavandom. 

– Prve smo mjesece u nestrpljenju iščekivali kako će to izgledati, kako će lavanda uspjeti, roditi te kako ćemo je brati i iz nje dobiti ulje. A onda je došlo vrijeme da uzmemo srp u ruke i njima – onako po starinski – krenemo od grma do grma i paramo cvjetove. Toga više nigdje nema jer se ni jedna poljoprivredna kultura ne obrađuje i ne bere ručno – kazuje nam Sandra.  Sve što ubere slaže u prikolicu, čuva svaki cvijet i sve čim prije vozi na destilaciju ili u prostor za sušenje. 

– “Makinje”, kombajni, traktori i slično nemaju što raditi oko lavande. To bi sve pokvarilo – uzbuđeno objašnjava Sandra koja, kaže, živi s ovim nježnim i mirisnim cvijetom pazeći da ne naruši atmosferu u kojoj je uzgojen i da ni najmanja kap kemikalije ne dospije na biljke. 

– Upravo zbog toga što je sve ekološki, netaknuto i posve prirodno moja je lavanda posebna, drugačija i za nju mogu jamčiti. Lavandino je ulje jedino koje možete staviti izravno na kožu, na opekotinu jer ima antibiotski učinak i smiruje. 

Koristi se u aromaterapiji kao antidepresiv, njezin miriš opušta, a odnedavno ga se koristi i kao aromu za sladoled koji se može kušati u Poreču. Posebno su mi dragi keksi s uljem lavande i cvjetićima. Moji se gosti uvijek oduševe njima, no, na žalost, nemam dovoljno vremena ni kapaciteta da ih stalno pečem, brendiram, a imali bi, znam to, svoju “publiku” – kaže Sandra. Svoju publiku, i to vjernu, imaju svi proizvodi koji nastanu u njenim vrijednim rukama.

 Trud skriven u starom ormaru  

– Znate kako je, jedno pita drugo, sve rabi (treba) i jedan trošak zove drugi. Da nam je dan dvostruko duži, ni tad ne bismo stigli – kaže majka troje djece koje redovito vozi u školu, na rukomet, balet, dramsku… Okleni su se s jednog hektara lavande proširili na šest. Pola se, objašnjava vrijedna gazdarica, suši za jastučiće, vrećice i sve ostalo što njena mašta smisli, a druga polovica ide u ulje. 

– Brižljivo ga dobivamo razdvajajući ga od hidrolata koji, žalosno je, no istinito, naša kozmetička industrija uvozi iz Francuske i Italije. Jako sam sebična i ljubomorna kada je riječ o mom ulju – smije se Sandra. Do te mjere da ga čuvam u tamnim staklenim bocama u jednom ormaru pod ključem i stalno ga pregledavam i pazim. Moj je cjelogodišnji trud u tim tamnim bocama. 

Okleni osim lavande uzgajaju i masline te vinovu lozu. Ulje, mješavinu plodova 600-tinjak stabala maslina čak devet sorti, prodaju svojim stalnim kupcima. – Ma gdje ćeš veće veselje nego kada se stranac iz bijelog svijeta kojeg si počastio vrati da ponovno kupi od tebe – zadovoljna je Sandra koja, kaže, kada je lavanda u pitanju, ne prestaje uzgajati, istraživati i kreirati nove proizvode od svog dragocjenog ulja.

Tanja Božić, VLM