I porečke Plave lagune više nema, odnosno formalno joj ime ostaje, ali u zapećku, a na tržištu će biti Laguna Poreč. Veznik na početku prethodne rečenice je s razlogom: posljednjih godina nestala su ili drugim nazivima prekrivena imena većine velikih socijalističkih hotelijera u Istri.
Umjesto rovinjskog Jadranturista i vrsarske Anite sada je Maistra, a Valamar je brend pod kojim se prodaju porečka Riviera i Rabac d.d., s time da je nedavno i formalno nestao Rabac (a i Riviera Poreč) u novom društvu Riviera Adria sa sjedištem u Poreču…
Promjene imena uglavnom se obrazlažu potrebom boljeg brendiranja i marketinškog pozicioniranja, odnosno novom organizacijom, što a priori nije loše. Lošije je kad se dobri odjeci imena ne znaju ili žele iskoristiti kao kad je Plava laguna propustila barem se zahvaliti svom starom i oduševljenom gostu Lucu Bessonu, autoru svjetski popularnog znanstveno-fantastičnog akcijskog filma "Peti element" (iz 1997.) u kojem se izvanzemaljska operna pjevačica plave (!) puti zove, nimalo slučajno, Plavalaguna. Ali, eto, tvrtke su privatne, pa vlasnici i njihovi menadžeri čine (ili ne čine) to na vlastitu  odgovornost, korist ili štetu.
U Laguni Poreč vele i da su u ovim novim (inače starim i ne baš slavno upotrebljavanim) krovnim imenom htjeli izbjeći zbunjenost klijentele istim nazivom tvrtke (Plava laguna) i jednog njenog resorta (Plava Laguna).
To doista jest problem, ali ne samo Laguna nego i susjedna Riviera (Valamar) i dalje zbunjuju porečke goste (pa i mještane) svojim preimenovanjima hotela i turističkih naselja na način da im ispred imena (starog ili novog) dodaju svoje brendove pa se u Poreču i oko njega danas bezmalo svi hoteli zovu Valamar ovaj, Valamar onaj, Laguna ovaj, Laguna onaj… Je, to ima marketinškog smisla kod međunarodnih lanaca koji hotele imaju u različitim destinacijama (razni Hiltoni, Kempinski, Radissoni…), ali kad putnik namjernik zaustavi auto da pita Porečana gdje je hotel Valamar ili Laguna, a naravno da je previdio ili zaboravio nastavak koji je zapravo "pravo" ime, onda je domaćin na sto čuda jer ga može usmjeriti u doslovce suprotnim pravcima. Počinje onda igra detekcije u kojoj se Porečan često još mora domisliti i novog imena jer je u međuvremenu hotel Galeb postao (Laguna) Molindrio, Lotos Lila je (Laguna) Gran Vista, Turist je (Laguna) Park, Luna je (Valamar) Pinia, Neptun je (Valamar) Riviera, a Riviera, stari simbol porečkog turizma, nije više u Rivieri (i Valamaru) i zove se Palazzo…
No, samo mijena stalna jest, pa to važi i za imena hotela. Uostalom, za vrijeme Italije je hotel (depandansa) Jadran na porečkoj rivi bio Venezia što zna jednako malo Porečana, ako ne i manje, nego što ih zna da je Trg Joakima Rakovca bio Cimare´, da su četiri starogradske kontrade bile Pusterla, Porta Nova, Predol i Marafor, da je prije Saint&Sinnera bila Škaleta, prije Malog cafea slastičarnica kod Refika, dočim kazalište Pučkog otvorenog učilišta za vrijeme Jugoslavije bješe Kino Zagreb, a još za vrijeme Austro-Ugarske Teatro Verdi… I nema tome kraja.

G. Prodan, Glas Istre