Tjekom dvodnevnog posjeta Lici susreli su se sa udrugama dragovoljaca iz Otočca i Perušića, te položili vijence na spomen obilježja svim poginulim u Domovinskom ratu na ovom dijelu bojišnice. Prvog dana posjeta obišli su Babića most, te crte obrane Otočca. Poslijepodne obišli su bojišnicu Ramljani- Čanak – Pocrnići i Perušić.

Drugog dana posjeta krenuli su iz Korenice i obišli Bunić, Udbinu, Krbavsko polje, te Gornji i Donji Kosinj.

Dan prvi : Nakon polsatnog zakašnjenja na putu za Liku zbog izlijetanja cisterne u provaliju, napokon se pred očima pojavio poznati krajolik na kojem su porečani boravili u više navrata tijekom Domovinskog rata obavljajući povjerene im zadaće. Bilo je dirljivo vidjeti kako se odrasli ljudi raduju kao mala djeca svakom obnovljenom krovu, kući, uzoranoj zemlji i stadima ovaca, te pokojoj kravi, jer je to značilo da se ovdje živi i radi. No, iz autobusa su mogli vidjeti i brojne ekipe koje su razminirale polja, okućnice i gotovo cijele zaseoke.

Tridesetak porečkih branitelja prvo je položilo vijenac na spomen obilježje poginulim braniteljima iz Like u Babića mostu, a nakon toga su obišli crtu obrane Otočca, Na samom ulazu u predgrađe Otočca također je položen vijenac poginulim 133. pukovnije HV iz Otočca. Sa svojim domaćinima iz UHDDR Otočac razmjenjeni su spomen darovi. Nakon što mu je Miro Sošić, predsjednik porečke udruge uručio monografiju Poreča, Milan Orešković predsjednik UHDDR-a Otočac nam je rekao: " U Liku često dolaze udruge sa prostora Istre i mi ih veoma rado dočekamo, jer je Vaš dio učešća u obrani i oslobađanju hrvatskih prostora značajan. Vi ste se odmah nakon prvih sukoba osjetili pozvanim da branite RH i učinili ste najviše što ste mogli došli ste nam pomoći u obrani. To cijenimo i ne zaboravljamo. Ovakva druženja su jednom godišnje kako bi se prisjetili poginulih i odali im počast, te kako bi se ljudi iz raznih krajeva i udruga zbližili".

U poslijepodnevnim satima obišli su dio bojišnice na području Perušića, bojišnicu iznad Čanka, zgradu u kojoj je bilo zapovjedništvo porečke postrojbe, no hit je bilo brati martinčice po okolnim pašnjacima, kojih je bilo posvuda ( u tren je nabrano par desetaka kilograma ). Iako je unaokolo bilo puno tabli i traka s upozorenjem : Mine ! , porečani su se kretali slobodno i sigurno, kao da su se vratili u dane rata, nisu zaboravili niti jednu stazicu i prolaz. Brzo je iskovana pošalica: gremo u Liku, gdje se martinčice mogu brati i s kurijerom. Naravno nakon dolaska u Korenicu i smještanje u sobe, na scenu su stupili kuhari, gljive su očišćene i pripremljene na više načina. Prava delicija.

Dan drugi: U nedjelju 21. listopada 2007. godine obiđen je Bunić, Udbina, Krbavsko polje. Naime u "Oluji" porečka postrojba se kretala tim smjerom u oslobađanju Like. Predio je i danas rijetko naseljen, konji slobodno trčkaraju po poljima, a aerodrom tog dana nije korišten jer je puhala bura. U Udbini također je malo stanovnika, no pažnju je privukao devastirani spomen-park antifašističkim borcima. Brončana skulptura Partizana na konju i majke istrgnuta je s kamenog postolja, razbijena i odbačena u grmlje. Jedinstveni je zaključak glasio, to treba obnoviti. Skupna fotografija iznad Krbavskog polja još jedne povijesne lokacije u ovom kraju.

Na putu za Gornji i Donji Kosinj porečani su obišli i povratnika srpske nacinalnosti, starog Vladu, u čijoj su kući boravili prije polaska u "Oluju". Pošto su znali da dobija malu mirovinu ( oko 600 kuna ) donijeli su mu malu špežu, a on ih je počastio svojom šljivovicom. Obiđen je Kosinjski most.

Za gurmane treba reći, janjetina je bila super i prvog i drugog dana, no fritule su nas dočekale u Filipinima.

R.V.Aleksić