Je li obilježavanje događaja na Rušnjaku opravdalo svoju svrhu? Opravdava li obilježavanje događaja na Rušnjaku uopće svoju svrhu? Uz dužno poštovanje svima kojima događaj na Rušnjaku budi ponosne, teške, bolne ali i nezaboravne uspomene na te teške dane kada se lomila povijest Istre, Hrvatske i svijeta, ipak je činjenica da događaj na Rušnjaku nešto posebno predstavlja samo određenoj skupini ljudi. I to je naravno, tragično.
Uz iskrenu pohvalu svima koji su tog vrućeg ljetnog dana 25.07. 2010. odrađivali svoje protokolarne obveze i uz divljenje svima koji su sudjelovali u tim događajima, svima nama ostalima treba biti samo na, iskreno, sramotu, što nam taj događaj ništa ne predstavlja u životu. Kada pogledamo objektivno, na tom se događaju okuplja sve starija populacija ljudi. Uz poneko mladoliko lice koje se najčešće zbog ovih ili onih obveza pojavi na tom obilježavanju.
Tome se vjerojatno nitko od početnih organizatora nije nadao, kada se stvarala vizija da se prvo partizansko okupljanje na Rušnjaku obilježava svake godine. Jer je vizija vjerojatno bila da se ta priča prenosi na mlade populacije. Priča o hrabrosti, ludosti, odvažnosti, mudrosti jednog čovjeka koji je, doslovce, promijenio povijest Istre i Hrvatske.
Zato bi bilo izuzetno lijepo da se na tom okupljanju okupi što veći broj mladih ljudi. Premda cijela manifestacija ponekad protekne u političkom ozračju i ozračju veličanja određene ideologije, ipak bi mladi ljudi u tome trebali prepoznati jednu veliku razliku od sličnih manifestacija.
A to je trenutak tipičnog istarskog mentaliteta, odnosno jednog događaja koji je toliko karakterističan za nas Istrijane. A to je preuzimanje odgovornosti kada sve govori protiv toga i davanje svog sebe kada je drugome to potrebno.
Naime, u svim Istrijanima leži specifičan genski zapis da ćemo šutke odrađivati sve ono što se od nas traži, pa i više od toga, ako od toga ima koristi i šira zajednica. Vrlo su rijetki slučajevi u našoj povijesti koji mogu o istarskom mentalitetu govoriti kao o pokvarenom ili sebičnom. Dapače. Pridjevi koji se vežu uz Istrijane jesu upravo požrtvovonost, domoljublje, darivanje.
Tako je to bilo kroz povijest, tako je to i danas – Kada je najteže, tada smo mi Istrijani davali najviše. Često i bez traženja nečega zauzvrat.
Ratni će anali pokazati da su često na najtežim položajima na Velebitu ili u Zadarskom zaleđu bili Istrijani.
Nadalje, kada državnu blagajnu treba napuniti, tada se traži da Istrijani povuku najviše u jeku turističke sezone.
Kada treba održati brodogradnju tada se u prvi plan gura istarski Uljanik.
Kada treba osigurati nekakav specifičan hrvatski autohtoni proizvod koji će biti dio udarne izvozne strategije, tada se traže istarski tartufi i maslinovo ulje, kao i istarski pazinski kamen.
Često se stječe dojam da veliki dio odgovornosti leži upravo na nama Istrijanima. Jedina je razlika u odnosu na druge regije što se mi time ne hvalimo, niti tražimo što zauzvrat a još manje bježimo od odgovornosti.
E, upravo se to dogodilo tog vrućeg ljetnog dana 1943. godine na Rušnjaku kod Baderne. Zato je taj događaj toliko plemenit jer ocrtava tipičan istarski mentalitet. Takav je bio i Joakim i njegovi suborci. Šutke su prihvatili svoju odgovornost, bez pompe, bez isticanja svoje slave, bez traženja ičega zauzvrat. A i ono što je dobiveno zauzvrat, titula narodnog heroja, dobiveno je tek nakon mučki prolivene krvi. Zato je taj događaj toliko plemenit.
I tako ga treba i promatrati. I upravo ga na taj način treba i predstavljati mladim naraštajima, da prepoznaju u Rušnjaku taj specifičan istarski mentalitet. Mladi taj događaj izbjegavaju i zbog toga što se ponekad cijela manifestacija pretvori u veličanje nečega što cijeli događaj i cijelu povijest oko tih vrućih ljetnih dana 1943. godine baci u drugu plan.
A da je taj ddogađaj zaista poseban, baš zbog te Istarske požrtvovnosti, govori i činjenica da su Joakim i njegovi suborci otišli u pomoć ljudima u Lici i Gorskom kotaru koje nisu niti poznavali. Bez prigovaranja, bez traženja bilo čega zauzvrat.
Tko je od nas danas voljan pomoći svom susjedu dok kopa loze ili mijenja gumu na autu? A kamoli nekome nepoznatome?

zzlevak