Gledaj tata, ružna, stara kuća! – kaže jedan dječačić, a otac mu odgovara: "Da, da, takva je bila i prošle godine." Ovaj razgovor između tate i sina turista u šetnji čuli smo  baš u trenutku kada smo išli fotografirati staru ruševnu kuću na samoj plaži ispred frekventnog turističkog šetališta na potezu između hotela Pical i bivšeg hotela Luna, danas hotela Pinia – zgradu koja već godinama izaziva mrke poglede susjeda i prolaznika. Nekadašnju, sudeći po ostacima arhitekture, lijepu kuću uz more s palmama tijekom godina nagrizao je zub vremena.
Zadnji stanar do prije dvadeset godina bio je gradski sakupljač otpada Mario Meneghin, a nakon njegove smrti kuća je mijenjala vlasnike i danas ostala ruševina, otvorenih vrata i zaraslog vrta. Zgrada koju su kupači do nedavno, do postavljanja kemijskih, koristili kao javni WC, a neki ljubitelji fotografije obožavali je koristiti kao motiv za seriju fotografija tipa "scene iz horor filmova", jer s razvaljenim vratima i srušenim krovom u crno bijeloj tehnici baš tako izgleda.
– Svaka čast susjedima koji to trpe. U ovom nizu svi imaju uređene kuće i okućnice, a iz ovog dvorišta samo što ne izlaze zmije, komentirala je jedna od susjeda koji tamo žive. Pitanje uređenja ovog dijela turističke zone na inicijativu mjesnog odbora Mate Balota pokrenuo na jednoj od posljednjih sjednica Gradskog vijeća tadašnji vijećnik Loris Peršurić, jer je navedena okućnica s jedne strane omeđena lokalnom cestom na koju strši njeno neodržavano zelenilo, a s njene druge strane, uz more, nalazi se šetnica na kojoj se nakon kiša stvaraju lokve vode.
Odgovor iz gradskog komunalnog odjela bio je da će se problem stvaranja oborinskih voda na šetnici riješiti izradom odvodnog jarka i upojnog bunara, a neprimjerni izgled parcele će se riješiti tako da se sukladno gradskoj odluci o komunalnom redu naloži trojici vlasnika parcela da urede svoju nekretninu ili će komunalni odjel provesti daljnje korake da se izgled prilagodi standardima Grada Poreča.
Međutim, sezona je već skoro počela, a građevina je ostala obrasla i ruševna.
Međutim, reći će neki, nije ova jedina neuređena građevina. Nekima još više bode oči bivše skladište Vindije kraj hotela Zagreb, ili nekoliko zgrada u starom gradu o kojima smo nedavno pisali i u našem listu.
Svakako da nije lijepo čuti kada turisti komentiraju da je nešto ružno i neuređeno, ali uređivati bi se trebalo ne samo radi turista i sezone, već i na zadovoljstvo građana. Ako je nešto uređeno i dobro za građane, bit će sigurno i dobro i za turiste.

V. Habereiter, Glas Istre