Hvaleći se neki dan novinarima da je Rovinj uspješno prebrodio još jednu kriznu godinu, njegov je gradonačelnik Giovanni Sponza između ostalog istaknuo i da je "Rovinj istarski šampion po broju noćenja, iako nije destinacija s najviše ležajeva". I, doista, s 2.648.000 noćenja ostvarenih do konca studenog – prema neslužbenim, ali uglavnom pouzdanim podacima istarskog sustava turističkih zajednica – rovinjski je TZ prvi put u konačnici (prosinac neće bitno promijeniti brojke) prestigao onaj porečki koji nakon 11 mjeseci zaostaje više od 50 tisuća noćenja.

Poreču ostaje utjeha da je i dalje najposjećenije turističko mjesto u Istri (377 tisuća dolazaka u 11 mjeseci) što pokazuje da ima više kraćih boravaka, prvenstveno u predsezoni, a to je pak povezano sa strukturom smještaja. Naime, Poreč ima više ležajeva, ljepše rečeno postelja, posebno u hotelima, od Rovinja, iako mu je ukupni kapacitet osjetno manji.

Prema podacima porečkog TZ-a na njegovom je području 9.200 kreveta u hotelima, 3.200 u turističkim naseljima, oko 6.200 u privatnom smještaju, ali i samo 3.000 mjesta u kampovima, odnosno jednom kampu budući da su ostali koji se prodaju pod Porečom (prvenstveno oni u Zelenoj Laguni) ustvari smješteni u susjednim općinama i turističkim zajednicama. To je ukupno 21.600 kreveta/mjesta, ne računajući vezove u marinama.

Rovinjska ukupna turistička receptivna mogućnost veća je za gotovo šest tisuća, no u njoj prevladavaju kampovi s više od 16.000 mjesta, dok su hoteli i pansioni tek na 4.000 kreveta, turistička naselja na 2.100, a privatni smještaj raspolaže s još oko 5.000 registriranih postelja.

Ove razlike u strukturi smještaja vidljive su i u kretanju posjeta i noćenja tijekom godine: Poreč je uvijek ispred u predsezoni, Rovinj s kampovima povede do konca ljeta, odnosno kolovoza, ali u posezoni, kad kampovi opuste, Poreč s puno više hotelskih postelja to nadoknadi. Do ove godine.

Rovinježi "vrgli glave skupa"
Zanimljivo je u ovoj usporedbi posjeta u dva najjača istarska, pa i hrvatska turistička mjesta, primijetiti da ovogodišnja smjena na vrhu, po broju noćenja, nije slučajna niti izvanredna. To je proces koji traje već godinama. Primjerice, Poreč je prije pet godina ostvario 2.674.000 noćenja, što je bilo za gotovo 200 tisuća više od Rovinja! No, svake sljedeće godine, bio rast ili pad, Rovinj je za koji postotni poen uspješniji od Poreča i ta se razlika konstantno smanjivala. Lani je iznosila tek 35 tisuća noćenja u korist Poreča, ove godine realno je očekivati suprotnu razliku.

Iako kretanje noćenja nije apsolutni pokazatelj uspješnosti turističke destinacije – puno je još važnih čimbenika: od prometa i zarade sve do teško mjerljivog zadovoljstva građana – ono potvrđuje višegodišnji utisak da se Rovinj turistički uzdiže, a Poreč stagnira, čak i nazaduje. S obzirom na to da su po komparativnim prednostima dvije destinacije vrlo slične, očito je u Rovinju postignuta kvalitetnija suradnja i sinergija javnog i privatnog sektora, o čemu smo već pisali, a što je rezultiralo boljim marketinškim pozicioniranjem i nizom zajedničkih kulturno-zabavnih i inih turističkih programa i projekata.

I dok su Rovinježi u turizmu "vrgli glave skupa" (unatoč političkim neslaganjima lokalne vlasti i najvećih hotelijera) i "grizli", Porečani uglavnom godinama spavaju na već sasušenim lovorikama, bez jasne vizije i koncepcije, a kamoli realizacije. Potonji od sinergije lokalne vlasti, turističke zajednice i dva glavna hotelijera imaju jedva "s", iako Poreč, za razliku od Rovinja, ima čak i gradonačelnika iz turističke branše. No, očito je lokalna vlast zaokupljena drugim projektima pa ne iznenađuje da je, spomenimo samo jedan primjer, revitalizacija i preuređenje porečke rive godinama ostala mrtvo, a skupo plaćeno slovo na papiru.

Naravno, moguće je da se jednog dana ulaganja poput preskupe sportske dvorane, koja danas guši gradski proračun, Poreču pozitivno vrate i s turističkog aspekta, no utisak je da danas Porečani ne znaju što hoće u turizmu. Iako im grad i okolica u ukupnosti ponude i infrastrukture ipak imaju najveću turističku snagu u Istri.

Iz Austrije i Čilea se ne vidi Poreč
Jedan od porečkih ozbiljnih minusa u odnosu na Rovinj, i to s dugoročnim posljedicama, svakako je i vlasnička struktura privatnog sektora u turizmu. Nije nevažno što su vlasnici dva glavna rovinjska turistička poduzeća – Adrisa i Valalte – domaći ljudi, dočim dva ključna porečka – Valamar Rivieru i Plavu lagunu – drže stranci. I ne samo da su stranci, nego im taj lokalni biznis nije jedini (Valamar je široka hrvatska turistička grupacija pod austrijskim vlasništvom) ili im je prilično sporedan (Plava laguna je u vlasništvu velike čileanske rudarsko-industrijske Lukšić grupe).

Činjenica je da menadžment, koji u Poreču nije stručno lošiji od rovinjskog, ipak ne može raditi bez suglasnosti vlasnika, a potonja nerijetko ovisi i od sasvim subjektivnih, životnih interesa. Grubo i pojednostavljeno: rovinjski bogatuni Vlahović i Cuccurin ipak iz puno bliže distance, ne samo zemljopisne, nego i društvene, da ne velim i duhovne, gledaju na svoj Adris i grad u kojem žive nego Lukšići na Plavu lagunu i daleki im Poreč. Nema sumnje da i kroz taj prividno neekonomski rakurs valja gledati i na investicije koje su posljednjih godina neusporedivo na strani rovinjskog turizma.

Ova divergentna kretanja ogledaju se naposljetku i na izvansezonskom turizmu. Poreč je u vrijeme socijalizma bio i kroz kasnu jesen i zimu posjećeno turističko mjesto, a danas jedva otvori nekoliko hotela za Silvestrovo. Strogo troškovno gledajući, ekonomska je računica onajput izvjesno bila negativna, ali nikako ne treba zanemariti da je to poslovanje omogućavalo punu zaposlenost mnogim ugostiteljskim radnicima, s direktnim učinkom na njihovu kvalitetu, a turistička živost doprinosila je i življem društvenom životu samih Porečana.

Rovinj aktualnim hotelskim investicijama, ali i stalnim obogaćivanjem izvansezonske ponude pokazuje da ozbiljno radi i na tom segmentu svog turističkog proizvoda, pa je logično očekivati da će i ovdje ubrzo preuzeti primat. Doduše, i za Rovinj bi bilo bolje da mu susjedi – ne samo Poreč, nego i Pula i Umag – budu i zimska konkurencija jer bi to dovelo do sinergije i na razini Istre kao turističke destinacije.

(Piše Goran PRODAN, Glas Istre)