Do ljeta će, najavljuje razmjerno novi vlasnik, stara porečka robna kuća u Vialima biti obnovljena i ispunjena novim trgovačkim sadržajima. Valja se nadati da će obnova obuhvatiti i godinama jadni okoliš te zgrade koje su i njeni susjedi sustavno zanemarivali.
Naime, tik uz robnu kuću je i dio uprave Riviere, koja će ubrzo odseliti u porečko predgrađe, pa očito (tj. vidi se) ovaj hotelijer nije imao interesa tamo ulagati. S druge su strane hotel Poreč i Autotransova autobusna stanica koji uglavnom nisu bili primjerom dobrog uređenja i održavanja okoliša. Ma, zapravo, sve zajedno je jedna velika porečka arhitektonska i urbanistička nesreća koja se, na žalost, više ne da popraviti. Naprotiv, još je bila pogoršana dogradnjom nakaradnog staklenog kata na upravu Riviere i kojekakvim širenjern ugostiteljskih objekata.
Kompleks je izgrađen početkom 70-ih godina prošloga stoljeća, u vrijeme naglog bujanja Poreča kao turističkog centra, i predstavljao je i nekakav simbol novog lica grada: suvremeni autobusni kolodvor, novi hotel u gradu te robna kuća sa sadržajima koji su za ono vrijeme bili istarskih vrh … Imala je čak i pokretne stepenice, koje su se, doduše, od samog otvaranja kvarile i brzo stale.
S novom građevinom, koju je arhitekt oblikovao poput broda, Poreč je plovio u, kako se onomad voljelo reći, nove radne pobjede i svjetlu budućnost. Nitko javno nije govorio o urbanističkom nasilju koje se tada dogodilo. Za izgradnju autobusne stanice i hotelsko-trgovačkog kompleksa uništen je veći dio starog botaničkog vrta i rasadnika, koji su pripadali tada austrougarskoj Poljoprivrednoj školi/ institutu, i srušena jedna od znamenite i lijepe tri vile (i zvali su ih Porečani tako: Le tre ville) izgrađene početkom prošlog stoljeća, a preostale dvije zarobljene su ogromnim betonsko-staklenim zdanjima, čime je nepovratno uništen jedan od najljepših dijelova Poreča "fora le porte". Rijetki su se u to vrijeme socijalističke izgradnje usudili buniti protiv tog urbanog nasilja, iako je, sjećaju se stariji Porečani, nekoliko takovih glasova bilo, ali su brzo (partijski) ušutkani.
lako se danas sve to skupa ne može popraviti, poboljšanja su moguća jer, kaže stara izreka, štuko e pitura fa bela figura. Bilo bi dobro da sadašnji vlasnik robne kuće i parkinga iza nje kupi, kao što se čuje, i Rivierinu upravu pa sve objedini i uredi u trgovački centar (usput i demontira staklenu kupolu nad upravom). Još kad bi s vlasnicima hotela i autobusnog kolodvora dogovorio kvalitetnije uređenje cijelog tog prostora, bilo bi … manje loše. Ipak, dosadašnje iskustvo, a i porečki trendovi u kojima i gradske vlasti pokazuju premalo interesa za bolje uređenje grada (ako ne brojimo cvijeće i rotore) , ne daju previše optimizma.

Goran PRODAN, Glas Istre