Plaćanje spomeničke rente sve više postaje namet za hotelijere, osobito nakon uvođenja plaćanja rente po četvornom metru ugostiteljskog objekta. Naime, prema Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, hoteli su dužni plaćati rentu u iznosu od 0,05 posto od njihovog ukupnog godišnjeg prihoda, što itekako opterećuje njihov budžet. Premda su zbog neprekidnih ulaganja u kapacitete i kvalitetu smještaja već opterećeni velikim troškovima, hotelijerima nimalo ne ide na ruku što su zakonski obavezni izdvajati nemale iznose, od kojih, na kraju krajeva, nemaju nikakve koristi.
Nalaze li se pak unutar starogradske jezgre, odnosno u području zaštićene kulturno-povijesne cjeline, hoteli će dodatno morati plaćati takozvanu izravnu rentu od tri do 10 kuna po četvornom metru. S druge strane, činjenica jest da hotelijeri moraju podnijeti teret »ekskluzivnih« lokacija u starogradskim jezgrama, no većina ih smatra da prihode koje plaćaju po četvornom metru treba mijenjati i preraspodijeliti. Na to je upozorio i predsjednik Hrvatske udruge hotelijera Franco Palma, rekavši da je udruga još prošle godine Ministarstvu kulture i turizma uputila konkretne zahtjeve kojima bi se problemi hotelijera barem djelomično umanjili.
– Nažalost nismo dobili nikakve povratne informacije, a jedan od naših prijedloga bio je usmjeren upravo na nepravednu naplatu po četvornom metru. Ne slažemo se s činjenicom da će kafići i trgovine plaćati isti iznos rente kao hoteli s puno većom površinom. Tako primjerice imamo slučaj da hotel koji se proteže na 10 tisuća kvadrata plaća rentu od šest kuna po kvadratnom metru, a istu će cifru plaćati i kafić čija površina iznosi svega 50 kvadrata, rekao je Palma.
Naglasio je da hotelijeri nisu protiv zakona jer, smatra, povijesnu baštinu treba sačuvati i štititi, no iznose treba stupnjevito odrediti prema kriterijima koji bi se mogli kretati od jedan do 10. Na taj bi način, tvrdi Palma, hoteli rentu i dalje plaćali, no na mnogo pravedniji način. Predsjednik Hrvatske udruge hotelijera najavio je da će ovu temu ponovno potaknuti na razini Ministarstva kulture i turizma te da očekuje konkretne promjene.
Hotelska tvrtka Riviera Poreč d.d., ujedno najveća tvrtka u grupaciji Valamar, godišnje plaća spomeničku rentu od gotovo 800 tisuća kuna. U Upravi tog poduzeća napominju da je Riviera lani na iznos indirektne rente uplatila 220.259 kuna, dok su od one izravne, koju plaćaju po metru kvadratnom, uplaćene 575.404 kune. Hotelska kuća Rabac d.d., koja se također nalazi unutar grupacije Valamar, prošle godine je na temelju prihoda iz 2006. uplatila 48.750 kuna spomeničke rente. Uprava porečke Riviere smatra da je renta izuzetno veliki teret, posebice ona izravna.
Tako Riviera, samo za hotel Neptun s depandansama Jadran, Parentino i drugim manjim objektima, koji se nalaze u starogradskoj jezgri Poreča, treba plaćati 575.404 kune godišnje, što je, napominje predsjednik Uprave Veljko Ostojić, uz ostala obvezna davanja izuzetno velik teret za njihovo poslovanje. Jedno od rješenja Ostojić vidi u preispitivanju rente, posebice one direktne, koja se plaća od tri do 10 kuna po četvornom metru mjesečno, što su odredile općine i gradovi.
– Ti iznosi predstavljaju neopravdano veliki teret za smještajne ugostiteljske objekte koji imaju veliku površinu. Treba odrediti raspone, primjerice u starogradskim jezgrama po zonama i površinama ili ih ograničiti do određenog postotka prihoda. Dio izdvajanja obavezno bi trebalo vraćati kao ulaganje u održavanje objekata obveznika plaćanja koji se nalaze u kulturno-povijesnim cjelinama ili u povijesnoj jezgri, kazao je Ostojić.
S druge strane, Uprava Rapca d.d. rješenje vidi u ukidanju spomeničke rente, tvrdeći da kompanije putem drugih obaveza odvajaju sredstva prema lokalnoj, županijskoj i državnoj upravi. Direktor Ugo grupe Branimir Jurišić, koja u Opatiji ima sedam objekata, napominje da je sve počelo 2006. uvođenjem izravne rente kada su hotelijerima gotovo preko noći obaveze povećane i do 30 puta. Jurišić tvrdi da je Ugo grupa, čiji hoteli imaju četiri i pet zvjezdica, spomeničku rentu prvotno plaćala do 50 tisuća kuna godišnje.
– Uvođenjem naplate po kvadratnom metru od tog iznosa došli smo na gotovo 1,3 milijuna kuna. To je strašan udar koji se dogodio preko noći. O tome smo razgovarali i s ministrom kulture Božom Biškupićem, koji je obećao da ćemo se naći u Opatiji i pokušati riješiti ovaj problem. Jedan od naših prijedloga je da se dio boravišne pristojbe uplaćuje u korist spomeničke rente, tvrdi Jurišić.
Dodaje da Ugo grupa od rente nema nikakve koristi jer su njihovi objekti novouređeni vlastitim sredstvima, pa nisu imali potrebe novac od rente ulagati u fasade. Iako i on smatra da kulturnu baštinu treba štititi, Jurišić napominje da su diskriminirani jer su rentu dužni plaćati i izvan turističke sezone, odnosno u vrijeme kada su hoteli zatvoreni.
Vodstvo pulskog hotela Scaletta također napominje da ih iznosi rente dodatno opterećuju te da je manjim hotelima još teže plaćati jer su im prihodi znatno niži od onih velikih turističkog grupacija.
Podatke o godišnjim iznosima spomeničke rente odbila je dostaviti turistička tvrtka Maistra.
Iz Porezne uprave u Pazinu doznajemo da je spomeničku rentu, za prihode ostvarene u 2006. godini, lani uplatilo 4.027 poreznih obveznika.

Danijela Bašić-Palković, Glas Istre

Lokalnoj upravi 60 posto sredstava

Sredstva prikupljena od spomeničke rente u načelu se koriste za održavanje odnosno očuvanje kulturne baštine. Zakonom je određeno da 40 posto sredstava pripada državi, a ostalo jedinicama lokalne uprave.