Što vidimo ? Štandove, štandove, bižuteriju, jeftine atrakcije, nemaštovite suvenire, neprikrivene kopije i krivotvorine nečije konfekcije, kaos seoskog vašara, a sve to na najatraktivnijem dijelu grada, na rivi. Najskuplji dio zemljišta doveden do razine prašnjave ili blatnjave ledine, bez identiteta.

Uz hotel "Neptun", ex odmaralište, te ex ugostiteljska terasa postala je porečki Ponte Rosso. Sportski dresovi i gaće prekrile i zaklonile povijesni Poreč, ne vidite ni volte kroz koje su stoljećima porečani ulazili u uličice starog grada i išli prema Eufrazijevoj bazilici, muzeju ili doma.

Uz ex hotel "Poreč" i ex Robnu kuću prije 30-ak godina projektirana je gradska lučica, kasnije i jedan njen dio pretvoren u gradsku marinu, no u tih 30-setak godina ta "nova" riva nikad nije dovršena. Ideja je bila stvoriti novu šetnicu s drvoredom i ostalim zelenilom, postaviti klupe za predah i s gradskom kupališnom zonom spustiti gradjane i turiste na more. Cementirano je i tu se stalo, kameno popločenje ni do danas nije naručeno, skulptura poklon svjetski poznatog skulptora Dušana Džamonje nikad nije postavljena, benzinska crpka zbog koje automobili dolaze na rivu nikad nije preseljena. I što imamo ? Ponovno, štandove i štandove, parkiralište na najvrijednijoj zemlji: rivi, zelene površine jedva preživljavaju. Da je sve ove godine izdvojena 1 kuna po štandu mjesečno već bi imali popločan koji metar rive kamenom.

Nedovršena riva, nedovršen grad, priroda i nerad.

R.V.Aleksić