Obalne šetnice Poreča, od zgrade Suda do ex hotela "Riviera" ili od Talijanske osnovne škole do ex tvornice za preradu ribe "Školjka" ispod svake su razine uređenosti, one su s one druge strane: neuređene – zapuštene, oronule, neugledne. Da li su one i realna slika organiziranosti lokalne uprave, gospodarstva i "porečke društvene zajednice" ? Bilo kako bilo, one su tu i ružno ih je gledati, kako nama svakodnevno, tako i gostima privremeno.
Viale je ovih dana oživio sa Ljetnim sajmom knjiga, no da li i cijeli dan inventar večernjih zbivanja treba stajati u drvoredu ( stolice za večernje susrete s književnicima ) ? Sličan neprimjereni primjer se događao i u vrijeme odvijanja "Zlatne sopele" ( stolice na trgu Slobode ).
Unificirani štandovi, dobijaju "nadogradnju" u vidu dodatnih produženih tendi – svih duginih boja i materijala, a ima i "originalnih" – no nedozvoljenih tipova štandova. Jedni su sklepani od građevinskih panelki, a drugi u western stilu – brvnare u planini. Tu je i jedan pisaći stol iz vremena samoupravnog socijalizma, a za njega je prikovan karton sa i sto toliko starim cjenikom za presnimavanje VHS kazeta – cijene u dinarima. To barem izazove nostalgični osmjeh "dinaroljubaca".
Evo i još jednog štanda sa tržnice zaboravljenog ispred gradske palače od "streetartovaca", te sm0eća uz kontejner u ulici Nikole Tesle, uz Peškeru.
Da, i to je turistički Poreč danas. Padaju zvijezde pjevao je jedan rock band u prošlom stoljeću.

R.V.Aleksić