" Golema rasprostranjenost rimskog carstva zahtijevala je i podjelu mornarice koja je bila stacionirana u nekoliko glavnih centara. Na Jadranskom moru bio je centar mornarice u Ravenni, pa se i taj dio flote nazivao " Classis Ravennatium " – ravensko brodovlje. Ravenska je mornarica , osim glavne baze u Ravenni, imala i nekoliko drugih uporišta na Jadranskom moru : u Aquilei, Tergestu, Saloni, i Dirahijumu, zatim u Poli i Parentiumu.
Misenska, ravenatska, a i egipatska flota bile su praetoriae – one su bili izravno podčinjene caru. Disciplina je u rimskoj mornarici bila vrlo oštra, a plaća mala. Uza sve to, ipak je mnogo provincijalaca stupalo u mornaricu jer su oni, kad bi svršili svoj rok službe, postajali rimski građani, a poslije Hadrijana ( 117-138. godina nove ere ), dobivali bi latinsko građansko pravo čim bi stupili u mornaricu.
Trgovačko brodarstvo je u Rimskom Carstvu bilo jako razvijeno. Tome je u prvom redu pogodovala zavisnost Rima od raznih produkata i sirovina golemoga carstva, kao i potreba izvoza manufakturnih proizvoda iz Rima u zemlje Mediterana. Prijenos robe, prijevoz putnika i vojske bio je najbrži i najlakši morem, jer je na kopnu bilo još premalo dobrih cesta. Zato je rimska luka Ostia postala najvažnija luka Italije i centar trgovačkog života Mediterana. Pored Ostie bilo je još luka, kao Parentium, Pola i Tergeste.
Pod imenom "navicularu" podrazumijevani su u Rimu svi oni koji su se bavili pomorstvom – brodovlasnici, pomorci, pa i oni koji su na bilo koji način imali vezu s njima. Brodovlasnici su bili organizirani u jake kolegije ( udruženja ). Za Jadransko more bilo je posebno takvo udruženje zvano " udruženje vlasnika brodova Jadranskog mora " ( corpus naviculariorum maris Hadriatici ). Ova su udruženja imala svoje agencije u svim važnijim lukama tadašnjeg svijeta. Rim je svojim provincijama u tom pogledu puštao sasvim slobodne ruke, ne vodeći računa o eventualnoj konkurenciji. To je utjecalo na procvat velikih primorskih gradova u provincijama.
U Rimsko su doba postojale važne luke na našoj današnjoj obali: Parentium ( Poreč ), Pola ( Pula ), Jader ( Zadar ), Scardona ( Skradin ), Senia ( Senj ). To su bila, bez svake sumnje, dobro izrađena pristaništa koja su omogućavala promet između italske i naše obale, i preko nje na Balkanski poluotok ".

Odabrao: R.V.Aleksić