Odavno se o nekoj sjednici porečkog Gradskog vijeća nije pričalo toliko kako o ovoj posljednjoj, na kojoj je glavna tema trebala biti prvo čitanje gradskog proračuna. A zapravo je ostala zapamćena kao cirkus, groteska, teatar apsurda. Sjednica na kojoj članovi jedne oporbe napadaju članicu druge oporbe zbog komentara na Facebooku. Traže pravo da se izražavaju na materinjem, talijanskom jeziku i traže da na sjednici bude prisutna prevoditeljica za talijanski jezik, koju plaća Grad. I kasnije se bune da Grad previše troši na administraciju. Da stvar bude dodatno začinjena, onaj koji je pripremio scenarij zaboravio je u koliko sati počinje sjednica pa upada sa zakašnjenjem. Nadalje, gradski vijećnik koji je tek položio prisegu jedva čeka da stupi za govornicu pa odmah, onako s neba pa u rebra, bez pozdrava na bilo kojem jeziku, pita gradonačelnika kad će dati ostavku. A gradonačelnik odgovara pitanjem o vijećnikovoj prošlosti. Ovaj se buni i traži još najmanje pet prava na repliku pa na kraju dobiva opomenu. Bilo je tu još pauzi, panina za gladne i sjednica se odužila do idućeg dana. Tko se pojavio u kojim ulogama nepotrebno je govoriti, prepoznat će se sami, a dobar je dio već prokomentiran i na društvenim mrežama.

– Možda su se ugledali na ove u Saboru, komentira kolegica. I baš su našli na koga se ugledati. Nema veze o kojim se političkim opcijama radi. Građani ni ne žele imati vijećnike koji pokorno sjede u klupama i dižu ruku po nalogu i postavljaju unaprijed dogovorena pitanja. Ali nitko ne kaže da vijećnici moraju biti ratoborni, kontra svega, ili provocirati samo zato što nisu dobili izbore. Ako su već oporba, zašto ne biti šegav i pokušati sudjelovati u što više radnih tijela Grada i upoznati se s radom i svim dobrim i lošim stvarima te ih pokušati ispraviti ili barem iskoristiti u svoju korist. Pogotovo kad su već jednom ne tako davno bili čelni ljudi u tom istom gradu. A još na vijeća i presice donose traktate i drže duge razgovore i očekuju da će novinari sve to i napisati. Jer, ako to ne učini onda je novinar zločest i pristran.

Gradonačelnik je u nekoliko navrata u zadnje vrijeme izrazio želju da rasprava na vijeću i oko proračuna bude konstruktivna pa će valjda tako i biti. Na kraju krajeva, što znači konstantna podjela na “naše” i “vaše” u gradu koji ima nešto manje od osamnaest tisuća stanovnika i u kojem smo već dovoljni bili podijeljeni na izborima, referendumima, u udrugama, društvima, sportu, manifestacijama i drugom. Podjele su loše. Treba ih nadići za dobrobit grada, to su neki gradski vijećnici i vijećnice već shvatili. Jer, držati do svog mišljenja može se i bez agresivnosti i stvari bolje funkcioniraju. Za one koji ne znaju mogu “know how” pitati od vijećnika općine Kaštelir – Labinici koji su po tome već godinama ispred svih.

Vedrana Habereiter, Glas Istre