More je lijepo, ljepše nego u Italiji, komentar je to mladog Talijana kojeg smo upitali kako mu se sviđa noćni život u Poreču. Zatekli smo ga u društvu s prijateljima u jednom porečkom beach baru za koji kaže da je mjesto na kojem treba započeti noćni izlazak, no ne i završiti večer. Naime, porečki se bar na plaži zatvara u dva sata iza ponoći, što je za mnoge mlade tek uvertira za odlazak u noć. Ali, gdje otići nakon dva sata ujutro, pitanje je s kojim se suočavaju mnogi mladi turisti koji su odmor odlučili provesti u nekom od istarskih turističkih mjesta. Problem je u tome što izbora baš i nemaju, pa mladi gosti radije govore o ljepotama mora nego o noćnom životu. Uostalom, nigdje ne postoji reklama za neko turističko mjesto u Istri koje noću gostima pruža ludu zabavu.

Vjerujemo da ne treba posebno naglašavati da su upravo mladi turisti jedni od najboljih potrošača. Njima odmor, naime, ne služi za cjelodnevno izležavanje na plaži, već se žele što bolje provesti bez obzira koliko to koštalo. Stoga je u najmanju ruku čudno da se nijedno turističko mjesto u Istri nije profiliralo kao mjesto cjelodnevne, odnosno cjelonoćne zabave. Nezaobilazan je primjer plaže Zrće na otoku Pagu, destinacije koja se u potpunosti podredila upravo mladim gostima i nitko zbog toga nije zažalio. Čak naprotiv, Zrće je postalo zaštitni znak Paga koji otoku donosi ne samo značajnu dobit, već i besplatnu reklamu u svijetu.

A što se u Istri noću zbiva i gdje mladi turisti zalaze, pokušali smo istražiti u Poreču, Rovinju, Medulinu, Puli i Rapcu. Generalno gledajući, ne možemo reći da u navedenim mjestima manjka barova koji rade do kasno u noć, no definitivno u nijednom mjestu nismo pronašli ludu noćnu zabavu. Doduše, ima tu usamljenih zvjezdica koje će možda jednog dana i zasjati u punom sjaju (prije svega mislimo na rovinjski zabavni centar Monvi), ali to je nedovoljno da bi ustvrdili kako je odmor za mlađe goste u Istri – lud i nezaboravan.

No krenimo redom. U Poreču smo. Turistička sezona u punom je jeku. Turisti izgubljeno šeću gradom vjerojatno ni sami ne znajući što zapravo traže. Možda neki suvenir, neku plastičnu sitnicu, kuhani ili pečeni kukuruz, jeftine sunčane naočale, još jeftinije šlape za na more ili kakvu drugu dranguliju koju mogu pronaći na mnogobrojnim štandovima uz rivu. Ti nam turisti, barem u kontekstu noćnog života, nisu zanimljivi. Naime, njihov se noćni život svodi na lagane večernje šetnjice koje završavaju najkasnije u jedan sat iza ponoći. Mi smo u potrazi za onim gostima koji upravo ispijaju prvi koktel na terasi nekog bara u nadi da im on neće biti i posljednji napitak te večeri. Njih nalazimo na terasama mnogobrojnih porečkih kafića. Neki barovi nude svojim klijentima i dodatni sadržaj, kao što je primjerice glazba uživo ili nastup nekog DJ-a, no mjesta za ples nema, pa će turisti u želji za razgibavanjem tijela morati potražiti neko prikladnije mjesto. Valja spomenuti da je većina porečkih barova otvorena do sasvim pristojnih dva sata ujutro.

No gdje nakon što barovi zatvore svoja vrata, upitali smo tri Švicarke koje su očito tražile mjesto za ples. Jedna od njih kazuje nam da joj je čudno što turističko mjesto kao što je Poreč nema diskoteka. Doduše, čula je za International Club (nalazi se u Plavoj laguni, op. n.) u koji je rekla da će do kraja ljetovanja sigurno otići, ali smatra da bi nekoliko diskoteka trebalo biti i u samom gradu. Očito je da gosti ne vole puno pješačiti ili se voziti do mjesta gdje bi se trebali zabavljati. Svi s kojima smo razgovarali upozoravali su upravo na to da se u potragu za zabavom treba uputiti s jednog kraja grada na drugi. Švicarke su se iznenadile i mnogobrojnošću barova, za koje smatraju da nisu najidealnija mjesta za zabavu, »jer se u njima ne može plesati«. Na kraju su zaključile da je Poreč lijep gradić koji nije savršeno mjesto za ljetovanje djevojaka u njihovim godinama (procjenjujemo da bi mogle imati oko 25 godina).

Talijani koje susrećemo u jednom baru na plaži kažu da su u par dana iskušali svu noćnu zabavu koju Poreč pruža i nisu pretjerano oduševljeni. Kažu da nije loše, ali čini se da nam to govore više iz kurtoazije. Naime, i oni, poput gošći iz Švicarske koje su im vjerojatno i vršnjakinje, zamjeraju što nema više diskoteka.

U Rovinj dolazimo nakon ponoći pa više ni ne znamo hoćemo li uopće odlaziti u grad u kojem bi nas mogla dočekati pustoš ili ćemo se odmah zaputiti u Monvi, gdje smo ionako sigurni da ćemo pronaći noćne turističke »ptice«. Naravno, grad se mora obići ne bi li dobili što realniju sliku rovinjskog noćnog đira. A u Rovinju nakon ponoći nema gotovo nikoga. Neki su barovi još otvoreni, ali u njima nailazimo na nešto stariju klijentelu koja mirno ispija vjerojatno posljednje piće te večeri.

Ne preostaje nam drugo nego put zabavnog centra. U Monviju ne bismo mogli reći da smo zatekli gužvu, ali zabave zato nikada ne manjka. Uostalom, to je mjesto i zamišljeno da bude centar svih noćnih zbivanja u Rovinju, što ono očito i jest. Ali valja reći da Monviju još uvijek nešto manjka ne bi li postalo mjesto zbog kojeg u Rovinj dolazile mlađi gosti. Iako u zabavnom centru ima za svakoga ponešto, čini se da centar treba jednu temeljitu obnovu. Turisti koje smo zatekli u Monviju svi odreda kažu da je centar – super. No to treba uzeti s rezervom budući da je naše pitanje bilo upućeno oko tri sata ujutro kad ljudima zbog puno unesene tekućine padaju kriteriji.

U Medulinu je pak svima dobro poznata situacija – podređenost masovnom turizmu. Tamo više nitko ne pita što je kvalitetno, a što naprosto kič. Medulin ima i diskoteke i barove i luna park i štandove i pečene prasce i lignje na žaru. Izgleda da nikoga tamo nije ni briga koja se glazba pušta u diskoteci, jer je glavno da ona postoji. Stoga, ne možemo reći da u Medulinu noćni život ne postoji, ali je pitanje kome je on namijenjen. Na prvi pogled rekli bi mlađima od 20 godina, odnosno onima koji su na ljetovanje došli u pratnji roditelja. Da ne bi netko krivo shvatio, ne vidimo ništa loše u tome, ali mi smo u potrazi za mjestom koje se svjesno profiliralo kao mjesto zabave i ludog noćnog života, a u tu kategoriju Medulin nikako ne spada.

– Jučer smo bile u diskoteci i dobro smo se zabavljale. Što se tiče noćnog života u Rapcu, on je stvarno dobar, kažu Caroline Denis, Aurelie Delalan i Aurelie Jenest, tri Francuskinje iz grada Senlisa u blizini Pariza. Pretpostavka je da netko tko dolazi iz okolice francuske metropole zna kako noćni život i dobra zabava izgledaju, pa njihove riječi pobijaju tvrdnje da je Rabac mjesto idealno za odmor umirovljenika jer se nakon 23 sata čuju jedino zrikavci. Turisti obilje zabave mogu pronaći već u svojim hotelima jer se posljednjih godina sve čini da bi se potrošnja zadržala unutar objekta. Središte noćnog života je »Bašta« s četiri terase i diskotekom, a u blizini se nalazi još jedan diskoklub. Prvog vikenda u kolovozu tu se održava i Rabac Sommer Festival – festival elektronske glazbe. Prema svemu sudeći Rabac je na putu, iako ne još i zacrtanom, da postane turističko mjesto za odmor mlađih gostiju, no za to mu je potrebno još puno truda.

I na koncu dolazimo do Pule. A što reći? Nekadašnju živost najvećeg grada na Poluotoku kao da je netko prije petnaestak godina rukom izbrisao. Centar grada odlazi na spavanje najkasnije u jedan iza ponoći, apartmansko naselje na Verudeli nakon 22 sata izgleda sablasno prazno, pravih diskoteka u Puli gotovo da i nema, tu i tamo neka terasa sa živom glazbom na kojoj se zabavljaju nešto stariji gosti i to je otprilike sve. No, gradski joj oci, izgleda, nikad nisu ni željeli dodijeliti ulogu grada za mlade, već bi prije rekli da je grad od tri tisuće godina prije petnaestak godina otišao u penziju iz koje, čini se, više nema povratka.

Direktora Turističke zajednice Istarske županije Tomislava Popovića upitali smo smatra li on da se u Istri mladi gosti imaju gdje zabavljati.

– Generalno govoreći, Istra nema noćnog života. Ovdje nemamo ništa nalik Zrću na otoku Pagu, a pitanje je i hoćemo li uopće u skorije vrijeme imati nešto takvo. Nekada je Poreč s klubom »International« i Rovinj s Monvijem, koji se sada polako pokušava vratiti na stare staze slave, bili pojam dobre noćne zabave u bivšoj državi. Očito je rat donio svoje, a mi se u Istri nismo uspjeli prilagoditi novim trendovima.

– Zar nije čudno da se nijedno mjesto u Istri nije profiliralo kao turistička meka zabave?

– To je stvar ponude i potražnje. U Istri očito postoji potražnja, ali ne i ponuda. No, ovo što vi pitate već ulazi u domenu privatnih poduzetnika gdje bi oni trebali vidjeti svoj interes. Što se TZ-a Istarske županije tiče, on svoj dio posla odradi, odnosno stimulira zbivanja u svim destinacijama. Naime, ako u ruke uzmete kalendar događanja, vidjet ćete da se u srpnju svaki dan nešto događalo.

– Ali problem je što je sve to jako rascjepkano, programi su raštrkani po cijeloj Istri.

– Slažem se, ali još jednom ponavljam da bi kapital trebao naći svoj interes pa bi onda vjerojatno i dobili destinaciju koja bi privlačila mlađe goste u Istru

Piše Bojan ŽIŽOVIĆ

Surađivao R. SELAN

Glas Istre, 7.8.06.