Doduše, i ovog puta bilo je nekoliko modrica i ogrebotina, ali liječničkim šiframa rečeno: b. o. Naravno, svaka biciklijada ima svoje »ali«, ili kako netko reče: na biciklu je uvijek uzbrdica i uvijek vjetar puše u prsa

Zapisao i snimio Goran PRODAN

Rekordna 302 bicikla na startu, lijepi sunčani dan i čestitke sudionika s najavama ponovnog dolaska – bili su primjerena nagrada organizatorima za jubilarnu, desetu maratonsku biciklističku utrku Parenzana, održanu u nedjelju na već klasičnoj ruti Vižinada – Tićan – Karojba – Motovun – Istarske Toplice – Livade – Ponte Porton i natrag u sjedište sjeveroistočne općine Poreštine.

Počelo je kao simpatična inicijativa Darija Baldaša i ostalih volontera iz lokalne Turističke zajednice za revitalizaciju dijela trase kojom je prije stotinu godina vijugala Parenzana, uskotračna željeznička pruga između Trsta i Poreča. Mještani su u radnoj akciji čistili zapuštenu trasu, potaknuto je saniranje atraktivnog mosta Sabadin, a u čast i spomen na feratu lokalni su klinci odvezli prvu biciklijadu. U međuvremenu je Parenzana postala jedna od najpoznatijih istarskih rekreativnih biciklijada, a paralelno je svoje mjesto među profesionalnim »mauntinbajkerima« našla i Istria MTB Tartufi Tour Parenzana, brdsko-biciklistička utrka koja se boduje u kalendaru UCI-ja, Međunarodne biciklističke federacije. Nedvojbeno je da je i organiziranje ovih sportskih i rekreacijskih događaja doprinijelo popularnosti bicikla u Istri, ali i Istre kao poželjne biciklističko-turističke destinacije. Lothar Wenger iz Njemačke već godinama svoj odmor u Istri planira u terminu Parenzane. I nije jedini.

Ove godine broj sudionika ugodno je iznenadio domaćine. Očekivali su ih dvjestotinjak, a na startu su se pojavila 302. Najbrojniji su tradicionalno bili Pazinjani, ali stigli su biciklisti doslovce iz cijele Istre, ne samo lokalne županijske, nego i iz talijanske, slovenske i liburnijske, »a i šire« – do Karlovca, Zagreba, Crikvenice, Ljubljane, Pariza, Ludwigsburga… Formalnosti oko upisa sudionika, podjele brojeva i majica odužile su start, ali nitko se nije žalio. Bila je tu s jedne strane lijepa izložba starih bicikala iz kolekcije Puležana Silvana Matoševića, a s druge najnovijih modela poznatih proizvođača. Pokazani su učenički likovni radovi na temu bicikla i fotografije s ranijih biciklijada i uređenja trase, na pozornici su pjevale mlade nade, a ugodno jesenje sunce obećavalo je i ugodan biciklistički izlet.

Parenzana i jest ponajprije ugodan đir, barem prvih 37 kilometara. Lagani tempo po asfaltu, jedina uzbrdica na putu iz Karojbe prema raskrižju za Kaldir, okrjepa u Livadama, odlično osiguranje na sve strane. Doduše, u množini uvijek netko padne, i ovog puta bilo je nekoliko modrica i ogrebotina, ali liječničkim šiframa rečeno: b. o. Naravno, svaka biciklijada ima svoje »ali«, ili kako netko reče: na biciklu je uvijek uzbrdica i uvijek vjetar puše u prsa. Parenzanino »ali« je pet zarez dva kilometra dugačak i oko 250 metara visok uspon od Ponte Portona do Vižinade. Naporno za one sa skromnijom kondicijom, no i zahvalno za »dokazivanje«. Tim više što je u tom dijelu maraton »otvoren«, nema ograničenja brzine. Naprotiv, tko dođe među prvima, bit će i posebno nagrađen. Taj detalj sigurno doprinosi popularnosti Parenzane i nisu rijetki sudionici koji dolaze i zbog »rekreativnih« pehara i medalja.

Dražen Turina, alias Šajeta, nema šansi za nagrade najbržima. Možda jedino da se lista dolazaka okrene naopako. On tvrdi da je to zato što mu nitko nije rekao da se ne vozi do tunela (Učka, naravno), a njegovi prijatelji sumnjaju je li se uopće odvezao na biciklu ili je koristio »metlu«, kombi koji na začelju skuplja one koji sustanu. No, Šajo je sigurno najpopularniji sudionik Parenzane i slikavanje s njim dio je druženja. Ovajput je i pjevao i dobro zabavljao okupljene na cilju. Jednu ruku dao mu je i Franci evocirajući uspomene na nesretnu sudbinu prave Parenzane kroz njegovu poznatu skladbu na stihove Draga Orlića.

U toj množini cjelodnevnog programa trebalo je preživjeti i poduži protokol u kojem su uz neumornog spikera Zvonka Blaževića glavni bili predstavnici organizatora – predsjednik Turističke zajednice Elio Pilat i općinski načelnik Marino Baldini. Desetogodišnjica nije mala stvar, pa je nagrada i zahvala bilo k´o u priči, čak je i našem listu jedna dopala. Najveći pljesak dobili su 81-godišnji Pietro Lonzarich, Triještin rodom iz Umaga, koji ne samo da je redovit sudionik nego pedalira kako mladić, te 15 godina mlađi Anton Mužina iz Žminja, koji je cijelu trasu bez problema odvezao na staroj Rogovoj bičikleti bez brzina. Biciklistički servis Matić iz Pazina odmah ga je nagradio novom.

I za kraj nije šećer nego fažol. Drugarska javna kritika za lanjsku »vodu« bila je pozitivna. Ovajput je bio vrlo dobar, ocjena je koju je dao i naš tajni žiri pazinskih znalaca. A oni, vjerujte, znaju ča je dobar fažo na biciklijadi.

MEDALJE, PEHARI, ZAHVALNICE

Wenger najbrži veteran

U ženskoj konkurenciji najbrže rekreativke, u kategoriji do 30 godina, bile su Rozana Matejčić iz Pazina, Izabel Jelenić iz Pićna i Selma Crnčević iz Pule. U dobnoj skupini između 30 i 40 godina tri prvoplasirane su Nataša Srdoč iz Opatije, Lana Videc iz Zagreba i Klaudija Orešić iz Ludwigsburga, a iznad 40 Nadia Bartolić iz Buzeta, Liliana Likar iz Postojne i Lučila Zubalić iz Novigrada.

Poredak najbržih rekreativaca do 30 godina je: 1. Robert Radojković (Labinci), 2. Marko Mahne (Kaštelir), 3. Dean Jakac (Buzet); između 30 i 40 godina: 1. Simon Strnad (Sežana), 2. Roland Šujević (Pazin), 3. Emil Pauković (Karlovac); između 40 i 50 godina: 1. Željko Srdoč (Opatija), 2. Nenad Carić (Pazin), 3. Marino Starić (Poreč); između 50 i 60 godina: 1. Ilija Mištrafovič (Ljubljana), 2. Gršo Mataija (Crikvenica), 3. Ćiro Gomojić (Crikvenica); iznad 60 godina: 1. Lothar Wenger (Dingolfing), 2. Feručo Budak (Pula), 3. Pietro Lonzarich (Trst).

Svi su nagrađeni medaljama, a posebno su pehare, kao ukupno najbrži rekreativci dobili Srdoč (prvi), Strnad (drugi) i Mištrafovič (treći). U kategoriji licenciranih vozača prvo mjesto zauzeo je Marko Ivančić iz Kamena Pazin, drugi je bio klupski mu kolega Oliver Rilak, a treći Tihomir Bobolanović iz Loborike.

Prigodne pehare zaslužili su i najmlađa sudionica Lana Ružić iz Umaga, najstariji Pietro Lonzarich iz Trsta, najudaljeniji sudionik Daniel Milohanić iz Pariza, najudaljenija ekipa iz Karlovca i najbrojnija iz Pazina, ultramaratonci Slađan Dragojević, Dušan Mravlje i Ivan Stanić, sudionik s najstarijim biciklom Anton Mužina iz Žminja, najuporniji gradonačelnik Neven Rimanić iz Pazina i najuspješnija poznavateljica umjetnosti (što god to značilo) Jerica Ziherl iz Novigrada.

Vižinadski osnovci crtali su na temu Parenzane, a nagrađeni su radovi Karla Dagostina, Sandre Ritoša i Martine Ferenac.

U povodu 10. obljetnice biciklističkog maratona zahvalnice Turističke zajednice Vižinade dobili su dugogodišnji sudionici: Slađan Dragojević, Lothar Wenger, Pietro Lonzarich, Evaristo Colusso, Franko Verbanac i Dražen Turina Šajeta, a za kontinuiranu pomoć i doprinos u organizaciji Nikola Matić, turističke zajednice Istarske županije, Poreča, Tara-Vabrige i Funtane, općine Vižinada i Oprtalj, radioamaterski CB Istra, Biciklistički klub Puris Kamen Pazin i Glas Istre. Za osobit doprinos promicanju Parenzane zahvalnicu je dobio Drago Orlić, a kao ovogodišnji sponzori istaknuti su Enervit, Puris, Agrolaguna i BUP Buzet.

Goran Prodan, Glas Istre