REAGIRANJE čitatelja na članak u Glasu Istre "Tajnik osnovao "vlastito" Društvo Naša djeca"
VOLONTERI VAN – PLAĆENICI UNUTRA
Potaknut člankom u Glasu Istre "Tajnik osnovao "vlastito" Društvo Naša djeca", a kao dugogodišnji aktivist tog društva (naročito u pečenju ćevapčića), te obzirom da se u dijelu teksta spominje i ime tvrtke TIM 90 kojoj sam predsjednik uprave osjećam potrebu nešto reći o tzv. raskolu u porečkom DND-u
Za početak nešto o Društvu Naša djeca Poreč, udruzi građana koja već niz godina, uspješno pa i vrlo uspješno organizira i vodi mnoge aktivnosti roditelja i djece, van redovnih školskih te sportskih u klubovima.
To je udruga koja je prošle godine dobila Nagradom Grada Poreča, pretpostavljam za uspješan rad, masovnost, organizaciju i sl. To je udruga volontera, ljudi koji rade, ne za PARE – LOVU, već iz ljubavi i potrebe da pomognu onima kojima je ta pomoć potrebna ne štedeći sebe same, svoje slobodno vrijeme i energiju, a u pravilu na teret vlastite obitelji i prijatelja.
To je udruga roditelja koji su pronašli mjesto gdje će se organizirano brinuti o slobodnom vremenu djece, a ujedno družiti u ovom pomalo otuđenom gradu.
To je udruga s daleko najviše organiziranih predstava i radionica u Gradu Poreču.
To je udruga koja se uvijek znala i uspjela distancirati od utjecaja politike i kapitala.
Ta je udruga, među inim aktivnostima, osmislila i Ljetni kamp i to radi nasušne potrebe građana ovoga Grada da preko ljeta, u jeku turističke sezone, kada veći dio roditelja nema gdje sa svojom djecom, osigura organizirani boravak djece na moru, u prirodi s vršnjacima, i tako već jedanaest godina.
I tako dalje, i tako bliže, uvijek tu pri ruci, hajde idemo, gremo, ma daj još malo, stisnimo zube pa sve do popularnih „fešti" na gradskom kupalištu, grill tima, Jovice, tobogana…
I sve to za neku sitnu lovu iz gradskog budžeta, trećinu potreba, bez osobne koristi, s nadom da će možda iduće godine biti više.
I da ne zaboravimo, nisu svi radili bez naknade, plaće, jer već neko vrijeme novac (istisnut iz ono malo novaca predviđenih za aktivnosti djece) odlazi i na plaću djelatnika. Potreba je to, kažu, treba srediti papire, uskladiti akte, napisati planove, prihodi – rashodi, i tko zna što sve još, posla sve više, volontera isto ili manje. Ima tu srčanih i za to rad s djecom školovanih i obučenih koordinatora, voditelja, pomoćnika, svi na plaći, preko ljeta kada škole i vrtići ne rade, a skijališta baš nisu u modi.
I eto problema! Počinje ono: zašto ja imam ovoliko, zašto on onoliko, meni se to ne isplati, hoću više ili neću više (raditi), ima para na računu, povećajte cijene roditeljima, i tome slično.
Zamislite kako ti zahtjevi i ucjene izgledaju ljudima koji za svoj rad ne primaju ništa, ama baš ništa (osim eventualno gradsko priznanje i tapšanje po ramenu), razapetim između roditelja, djece, Grada, zahtjeva plaćenika, a novaca nema, nego možda još kod kuće čuju riječi "dok drugi delaju šolde ti delaš za niš".
I odjednom sve ispada neorganizirano, nelegalno, mobingirano, a pomalo i sumnjivo.
Osnivamo nova društva, "spašavamo" što se spasiti može, mobiliziramo javnost i gradske čelnike, ukazujemo na propuste, predlažemo nova rješenja i, normalno, sebe u njima.
"Rješenje" jednostavno, praktično i nadasve popularno.
Uostalom, što će nam tamo neki volonteri, skratimo proceduru, Ljetni kamp privatniku, direktno, pa oni to tako i tako vode, organiziraju i naplaćuju. Možda sada bude i više novaca, a vjerojatno i više utjecaja.
A vi, volonteri, osmislite nove programe, nove radionice, nove akcije, a kad ih osmislite i organizirate predložite da se odmah predaju (prodaju) nekom zainteresiranom koji je vjerojatno zajedno s vama učestvovao u njihovom stvaranju.
Darko Požarić, Poreč