Kako ti podaci i konstatacije nisu uopće bili relevantni za raspravu po dnevnom redu, očito, da bi izbjegli raspravu, okomili su se na Institut. Naš gospodin župan Jakovčić, preko svih svojih organa i tijela u županiji, posebice najmarljivijih egzekutora, g. Milana Antolovića i g. Gracijana Prekalja, provodi od 2000. godine gotovo potpunu blokadu Instituta u Poreču. Ona se sastoji od „naredbe" šefa da se nijedan projekt ne smije dati Institutu, čak ni u slučaju da je kooperant drugima u izvođenju projekata.

G. Antolović smatra prema članku u novinama da je naša „nedovoljna angažiranost posljedica naše samoizolacije". Dosad je tvrdio da se s ravnateljem ne može postići nikakva suradnja. Nakon potpisivanja triju ugovora o 20-godišnjoj suradnji s Gradom Porečom, očito je trebalo naći drugi izgovor. Javnost treba znati da se na telefonske pozive moje tajnice nerado javlja tajnica gospodina župana, do njegovog šefa kabineta tjednima ne možemo doći ni telefonskim putem, a gospodin župan ne odgovara ni na pismene prijedloge koje mu upućujem. O eventualnom razgovoru nema ni govora već nekoliko godina, a ranije je znao reći: „Javi se Antoloviću". G. Antolović pak tvrdi za banalne stvari, kao što je financijska potpora za podizanje predmatičnih nasada autohtonih sorti vinove loze i maslina u Institutu (što ostvaruje svaki proizvođač u Istri), da ih ne može realizirati bez da se ja najprije dogovorim sa županom Jakovčićem. I krug naše „samoizoliranosti" je zatvoren.

Ove godine sam pozvao g. Antolovića u Institut (9. ožujka) i upoznao ga sa svim projektima i programom razvoja Instituta. Predložio sam mu da se Županija uključi gdje ima interesa, rekao da sam na raspolaganju detaljnu informaciju prezentirati županu, Poglavarstvu Istarske županije i svima zainteresiranima u cilju uspostavljanja kvalitetnih odnosa. G. Antolović mi je i ovaj put rekao zašto ne smije surađivati s Institutom i ocijenio sve programe ambicioznima i korisnima, te da će učiniti što bude mogao. Ja to još uvijek čekam.

Javnost neka prosudi tko je odgovoran za nesuradnju.

Uz tvrdnju da „djelatnici Instituta s njima dobro surađuju, a ravnatelj da širi neistine o lošoj suradnji s Istarskom županijom te da financiraju projekte Instituta" evo podataka:

Od 2000. do 2007. godine Institut je imao četiri VIP projekta Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva:

1. Muškat ruža porečki (2000. godine) – 35.000,00 kuna

2. Zaštita istarskih rakija (2001. godine) – 180.000,00 kuna

3. Vrednovanje različitih sustava proizvodnje povrća (2001. godine) – 220.000,00 kuna

4. Razvoj tehnologije uzgoja lubenica na Mediteranu (2003. godine) – 240.000,00 kuna.

Županija je 2005. godine financirala prilagodbu istraživanja o rakijama u dokumentaciju za zaštitu istarske rakije, biske i medenice s 40.000,00 kuna. Dakle, nije financirala projekt. I to je bilo sve.

Iz podataka je vidljivo da je Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva za te projekte dodijelilo 675.000,00 kuna ukupno.

Od tehnologijskih projekata Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta nam je odobrilo i financiralo četiri velika projekta:

1. Matični nasadi i tehnologija vinofikacije autohtonih crnih sorata vinove loze u Istri – 1.285.000,00 kn (2002.);

2. Djevičansko maslinovo ulje – novi proizvodi s garancijom svojstva i kakvoće, 450.000 kn (2002.);

3. Ekstrakcija aroma iz grožđa malvazije istarske postupkom hladne maceracije – 358.968,00 kn (2003.);

4. Mogućnosti revitalizacije i provjere ekonomske opravdanosti uzgoja dalmatinskog buhača (100.000,00 kn) (2004.).

Županija nam nije dala nikakvu financijsku potporu za te projekte koje je MZOŠ financirao u ukupnom iznosu od 2.193.968,00 kn.

U projekte gdje se traži sufinanciranje lokalne zajednice ne možemo se javiti ili nam se odbiju, jer nas ne žele poduprijeti.

Znači u ovih osam godina država Hrvatska nam je financirala primijenjene projekte u iznosu od 2.868.968,00 kuna, koje je Istarska županija poduprla s nula kuna.

To s Valturom i programom izrade idejnog rješenja navodnjavanja 80 hektara govori da im je u pripremi netko od dogovorenih zakazao, pa od nas nisu imali potrebe ni tražiti ponudu. Uobičajeno traže od nas ponudu, pa ispada da smo mi skuplji ili da imamo slabije reference, a unaprijed se sve, baš sve, zna.

U istom novinskom izvješću g. Tedi Chiavalon (IDS) tvrdi da su prava pitanja zašto porečki Institut odbija suradnju sa Županijom i zašto je 50-ak ljudi otišlo s Instituta.

Iz već iznijetog, mislim da javnost može prosuditi tko stvarno odbija suradnju. Ali da ne bi bilo zabune, pozivam i g. Chiavalona i g. Antolovića i g. Prekalja i g. Jakovčića da dođu u Institut ili ću ja doći, sa svojim suradnicima ili bez njih, na mjesto koje predlože, kako bi dogovorili primjerenu suradnju.

Podatak da je iz Instituta otišlo 50-ak ljudi uznemiravajuć je za javnost, a predstavlja manipulaciju. Ja ne znam koliko je ljudi otišlo s Instituta u ove 132 godine njegovog postojanja, ali od 1. siječnja 2000. do 27. srpnja 2007. godine otišlo je ukupno 19 djelatnika i to: u mirovinu četiri, otkaz je dobio jedan, u Višu poljoprivrednu školu ovdje u Poreču tri, dva tehnička suradnika su se iselila u druge krajeve Hrvatske, jednom djelatniku je istekao ugovor o radu, pravnik je otišao u banku, voditelj imanja u MIH, od znanstvenih novaka dva su otišla na velike plaće u turizam, jedan je preuzeo katedru na fakultetu, jedan je išao na rad u mjesto stanovanja u gradsku upravu, jedan u Vinistru i jedan u privatni posao. To je to.

Gospodo IDS-ovci i svi ostali političari, ako ne želite dati svoj doprinos razvoju Instituta, niti Institut uključiti u programe razvoja Istre, lijepo Vas molim, preskočite ga i u spominjanju na sjednicama i u drugim prigodama tražeći alibi za svoje političke poteze.

ravnatelj

Instituta za poljoprivredu i turizam Poreč

dr. sc. Đordano Peršurić, v.r.