U današnje vrijeme djeca sve manje čitaju i pokazuju sve manji interes za pisano štivo. U Godini čitanja važnije je nego ikad raspravljati o pitanjima motivacije za čitanje i potaknuti sve osobe na čitanje. Motivirati dijete za čitanje ključno je i moguće, ali potrebno je poznavati kako.

Zašto pričati o čitanju?

Čitanje je jedna od osnovnih kompetencija koju osoba tijekom života stječe te neizostavni dio svakodnevice svakog pojedinca. Radi se o procesu razumijevanja sadržaja prisutnog u pisanome tekstu koji pod utjecajem unutarnjeg i vanjskog okruženja osobe oblikuje njene obrasce razmišljanja i ponašanja. Osim velike važnosti koju nosi u obrazovnom kontekstu, gdje predstavlja osnovni način primanja informacija i učenja, čitanje igra veliku ulogu i u stjecanju drugih znanja i vještina, te predstavlja preduvjet uspješnom sudjelovanju u većini aspekata života.

U Hrvatskoj je pitanje motivacije za čitanjem posebice aktualno, uzevši u obzir podatke o vrlo malenom postotku rekreativnih čitača ili osoba koje čitaju neobavezan sadržaj, te ispodprosječne rezultate hrvatskih učenika na mjerama čitalačke pismenosti.

Mnogi su faktori u pozadini čitanja i razvijanja čitalačkih vještina, a dobrim se pokazateljem kasnije ljubavi prema čitanju i količine pročitanog materijala pokazuje što ranije uključenje i poticanje na aktivnost čitanja. Kako je čitanje aktivan proces koji uključuje izbor i odluku o čitanju i započinjanju čitalačke aktivnosti, pažnju je potrebno posvetiti interesu i želji za čitanjem. Motivirati mladog čitača važan je zadatak.

Razvijanje motivacije za čitanjem od najranije dobi

Motivacija za čitanjem odnosi se na mentalnu spremnost, interes i želju pojedinca za čitalačkom aktivnošću i predstavlja najsnažniji prediktor količine čitanja kod mladih, te snažan prediktor razumijevanja pročitanog.

Razvoj motivacije za čitanje započinje već od najranije dobi i povezan je s ranim iskustvima vezanim za aktivnost čitanja. Slikovnica, koja je za većinu djece prvi susret s knjigom, ključan je dio najranijih čitalačkih iskustava. U početku roditelji slikovnice čitaju i pokazuju djeci koja su slušatelji priče, no kasnije aktivna uloga djeteta kao čitača počinje rasti. Čitanje slikovnice brzo prelazi u zajedničku aktivnost djeteta i roditelja, pa dijete vremenom počinje iščitavati slova i čitati uz roditeljsku pratnju i podršku. Zajednička aktivnost čitanja zatim potiče djetetov interes za samostalno čitanje slikovnica koji će se u budućnosti zadržati i prenijeti i na drugo štivo. Postojanje ranijih iskustava i susreta s knjigom mladog će čitača učiniti spremnijim na nove čitalačke izazove, jer mu knjiga neće biti nepoznati teritorij. Sukladno tomu, upoznatost s knjigom i aktivnošću čitanja važan je faktor u pozadini motivacije za čitanjem.

Motivacija za čitanjem je, osim što se oslanja i na upoznatost sa samom aktivnošću, emocionalno obojana. Pozitivne emocije povezane su sa željom za čitanjem i većom količinom čitanja općenito, pa tako prvi susret sa knjigom puno znači. Stvaranje ranih pozitivnih iskustava u čitanju i druženju uz slikovnicu s roditeljima od velike su važnosti za budući interes i motivaciju za čitanjem od strane djeteta. Dijete koje je imalo prilike uživati u druženju s knjigom čitanje će povezati s pozitivnim emocijama i rado će ponoviti takva iskustva. Slikovnica tako postaje moćno sredstvo motivacije mladog čitača i igra bitnu ulogu u stvaranju ranih pozitivnih iskustava kod djeteta. Osim toga, slikovnica je odličan način komuniciranja, edukacije i razvoja djeteta.

Kako učenike motivirati za čitanje?

Prije ili kasnije svako se dijete susreće s materijalom koji ne želi čitati, bez obzira na ljubav prema čitanju, što može umanjiti njihovu motivaciju za daljnjim čitanjem. Negativna iskustva čitanja češća su što su djeca starija, jer su izložena većoj količini raznovrsnog materijala kojeg treba pročitati, iako to oni možda ponekad i ne žele. U većini slučajeva motivacija za čitanjem opada s povećanjem dobi, s time da su mlađa djeca motiviranija za čitanje od starije djece i mladih². Postavlja se pitanje kako zadržati početnu motivaciju ili potaknuti porast u motivaciji?

Motivacija za čitanjem, kao i motivacija općenito, može biti intrinzična ili ekstrinzična, odnosno može dolaziti izvana ili može potjecati od pojedinca. Čitanje je pojedincu koji je intrinzično motiviran zadovoljavajuće ili nagrađujuće samo po sebi te intrinzično motivirani pojedinci čitaju više, čitaju češće i raznolikije sadržaje.

Razvoj unutarnje motivacije kod djeteta, kao i motivacije za čitanje općenito, može se potaknuti na različite načine. Osim upoznatosti s aktivnošću i pozitivnom emocionalnom vezom za čitanje, osjećaj kompetencije za čitanje igra veliku ulogu u tome hoće li dijete posegnuti za knjigom ili će isto izbjegavati. Učenici radije čitaju tekst koji razumiju, koji znaju da su sposobni čitati, dok će djeca koja se ne osjećaju spremno za čitanje tu aktivnost radije izbjegavati. Zadržati interes za čitanje kog svog djeteta roditelji mogu učiniti tako što će djetetu omogućiti i potaknuti ga na čitanje štiva kojeg se ono osjeća spremno čitati. Roditelji i učitelji učeniku trebaju pružiti materijal prikladan tematikom i kompleksnošću teksta.

Osim kompetencije, bitan je faktor i autonomija u odabiru materijala za čitanje. Važno je istaknuti opciju čitanja za zabavu, ne za obavezu, te potaknuti dijete na proizvoljno biranje knjige i započinjanje čitanja. Djeca koje imaju osjećaj slobode u odabiru tekstualnog materijala prije će se odlučiti na aktivnost čitanja te će biti uzbuđeni i rado čitati. Neke učenike privlače romani, neke enciklopedije ili stripovi. Čitanje je, bez obzira na format, uvijek čitanje i kao takvo ga treba podržavati.

Naposljetku, veliki utjecaj na motivaciju za čitanjem kod djece ima i okolina. Ukoliko je okolina djeteta čitanje vidi kao vrijednu aktivnost i dobar način korištenja slobodnog vremena, dijete će rado na taj način provoditi vrijeme. Učenici koji su okruženi vršnjacima koji često i rado čitaju vjerojatnije će i sami posegnuti za knjigom. Poticaj roditelja, učitelja i vršnjaka na čitanje snažno i pozitivno djeluje na stavove i motivaciju za čitanje kod pojedinca.

Vrijednost čitanja

Čitanje se broji kao jedna od bitnih komponenti globalnih kompetencija, tj. važan je dio kompleta znanja, vještina, stavova i vrijednosti koje služe u svrhu učenja i razvoja. Razvoj čitalačke pismenosti osnovan je način usvajanja informacija i savladavanja gradiva i, sukladno tomu, od velike važnosti za svaku osobu.

Razlike između čitača i ne-čitača vidljive su već tijekom školovanja. Količina pročitanog materijala nerijetko utječe na sposobnost razumijevanja pročitanog, a razumijevanje pročitanog važno je za kasniji akademski uspjeh učenika. Također, čitanjem učenici poboljšavaju svoje znanje jezika i šire vokabular.

Čitanje je bitna vještina i izvan akademskog konteksta. Čitanjem se uči o svijetu i ljudima oko nas, čitanje djeci pomaže svijet vidjeti tuđim očima, razviti empatiju i razumijevanje prema drugim osobama.

Čitati znači imati ključ koji otvara sva vrata, a voljeti čitati znači otključavati uvijek nova vrata prema znanju, dobroti i samopouzdanju. Dijete s knjigom u ruci otkriva nove svjetove, upoznaje se s novim stvarima i ljudima, otkriva nove načine razmišljanja i življenja.

Djeca koja čitaju s knjigom uče, razvijaju se i rastu. Rastimo i svi zajedno uz čitanje.

Više o temi na web stranici Zdravog grada Poreč, www.zdravi-grad-porec.hr

 

Maja Jugovac

Prvostupnica psihologije