Koncem studenog 1998. godine, u Poreču je osnovana Bio Istra, udruga proizvođača, prerađivača, prodavača i potrošača bioproizvoda. Općeprepoznat europski trend povratka prirodi i prirodnoj prehrani valjalo je utkati u istarsku svakidašnjicu na način da to postane ne samo nova proizvodna djelatnost već i prihvaćen stil života. U tom je procesu jednu od glavnih uloga imala mr. Vlasta Radoičić.  

– Može se reći da ste pred 14 godina bili pioniri na putu kojim danas mnogi pohode.

– Senzibilizacija okruženja prema kvaliteti autohtonog ekološkog proizvoda oduvijek je bila naš prioritet. Svijet hrane postao je svijet unosne trgovine informacijama. O hrani svatko piše, o hrani svatko može dobiti informaciju na internetu…, stvorena je velika zbrka i nije jednostavno snaći se u tom svijetu. Mi smo stoga prije nekoliko godina, pod vodstvom mr. sc. Ivana Kukurina, startali s bio-rustico buffet catteringom kako bismo pokazali ljepotu i raznovrsnost vrhunski gastronomski obrađenog ekološkog proizvoda.

– Je li uopće moguće proizvoditi i kupovati zdravu hranu u sve onečišćenijem okolišu?

– U usporedbi s razvijenim zemljama Europe, mi smo još ekološki vrlo očuvano područje. Imamo sve preduvjete za nesmetanu proizvodnju ukoliko se prema prirodi budemo odnosili odgovorno i mudro. I moramo još puno učiti.

– Bio Istra ima i savjetodavnu funkciju. Što i koga konkretno savjetujete?

– Kako proizvoditi? Mogu li proizvoditi? Što bih proizvodio? Mogu li se kao stalno zaposlen baviti ekološkom proizvodnjom hrane… to su samo neka od pitanja. Svatko može pitati. Od toga kako proizvesti do toga gdje nabaviti. Savjetodavna služba osim savjetnika za ekološku proizvodnju hrane uposlenog u udruzi ima i brojne vanjske suradnike pa rijetko kad za koje pitanje ne nađemo rješenje.

– Danas se u Istri mnogi bave maslinarstvom i vinogradarstvom. Ima li i drugih mogućnosti?

– Autohtona proizvodnja u Istri saživjela je u potpunosti pa je bespredmetno raspravljati može li se od toga živjeti. Pitanje je može li se živjeti kvalitetno i što se sve može učiniti kako bi se s manje rada i novca postizali isti ili bolji financijski rezultati. Održiva proizvodnja je budućnost i u to čvrsto vjerujemo.

– Može li se uopće živjeti od ekološke proizvodnje?

– Danas od svog rada nitko ne može živjeti. Svima je jednako teško. Tržište je nemilosrdno. Ipak ekološka proizvodnja ima svoje mjesto i sigurnu budućnost. (Razgovarala Vesna MEDVEDEC; snimila Jelena PREKALJ, Glas Istre)

Cijeli razgovor u tiskanom izdanju od nedjelje