Za Radu Šerbedžiju svakako se može reći da je ponajbolji pjevaču među glumcima. Naravno, vrijedi i obratno, a u to se imala prilike uvjeriti i porečka publika koja je do posljednjeg mjesta ispunila kinodvoranu porečkog Pučkog otvorenog učilišta gdje je Šerbedžija održao koncert.

Neupitna kvaliteta Šerbedžijinih izvedbi dodatno je došla do izražaja uz njegov novi, tročlani bend (gitarist Ranko Purić-Campi, violinist Antun Stašić i kontrabasist Pere Ištvančić) koji je cijeloj večeri pridodao vrlo emotivni, a na trenutke i starogradski štih. Upravo zbog toga, Šerbedžijin repertoar kao da mijenja određena pravila odnosa glazbe i prostora.

Naime, bez zadrške se može kazati da je riječ o izvedbama koje bi se savršeno uklopile u veliku i prestižnu koncertnu dvoranu, ali i u kakvu malu, zadimljenu kavanu. Upravo se u tome krije njihova čar, a to je prepoznala i porečka publika koja je na kraju koncerta Šerbedžiju ovacijama ispratila s pozornice.

Većina pjesama koje je Rade Šerbedžija izveo nalazi se na njegovom novom albumu "Ponekad dolazim, ponekad odlazim" na kojem je on autor većine pjesama. Također, za jedinstven i poseban aranžmanski potpis novog albuma zaslužan je gitaristički virtuoz Miroslav Tadić.

Uz čašu crnog vina i pokoju duhovitu anegdotu, Šerbedžija je tijekom koncerta s publikom stvorio prisnu, gotovo intimnu vezu koju je dodatno produbio čestim silascima s pozornice tijekom izvedbi. Ova je veza posebno došla do izražaja u pjesmi "Sumorna nedjelja" te u emotivnoj izvedbi njegove "Do posljednjeg daha" koja je posvećena djetinjstvu u Vinkovcima, a koja govori o nesretnoj sudbini jednog lokalnog junaka.

Publika je također imala prilike čuti poznatu "Slovensku" koju je Šerbedžija napisao 1992. u Ljubljani, zatim makedonsku "Eleno kerko", Krležinu "Gumbelijum roža" te "Pjesmu za Bekima" koju je Šerbedžija posvetio, kako je kazao, najvećem filmskom glumcu svih vremena Bekimu Fehmiuu.

Pred kraj koncerta, Šerbedžija je izveo intimnu "Filipa Kljajića 32", pjesmu koja govori o beogradskoj adresi na kojoj je proveo početak devedesetih te poznatu Dedićevu "Tvoje nježne godine".

Kraj koncerta ujedno je bio i njegov vrhunac – Šerbedžijina nenadmašna izvedba pjesme "Ne daj se Ines" izazvala je ovacije porečke publike koja ga je s pozornice pustila tek nakon dva bisa.

(M. PERCAN; snimio M. MIJOŠEK, Glas Istre)