Usporedno sa sezonom kupanja »tradicionalno« počinje i sezona negodovanja zbog ograđenih plaža. Tema i medijski i lokalno-politički sijaset ljeta prežvakavana, ali uvijek iznova aktualna jer se malo što promijenilo. Većina ograda na pomorskom dobru postojana je još iz vremena socijalizma kad se nisu postavljala pitanja (možda jesu, ali jako sramežljivo) je li takvo ograničavanje pristupa i kretanja u redu ili ne. Sada postoje koncesije koje zajednica, država ili lokalna samouprava, u skladu sa zakonom dodjeljuje »pravnim i fizičkim osobama« radi određenih gospodarskih aktivnosti na pomorskom dobru. Korištenje plaže i davanje usluga kupačima su neke od njih.

Zakonski je moguće da koncesionar dobije pravo da ogradi plažu ako davatelj koncesije – a to je županija – utvrdi poseban interes za to. Međutim, činjenica je da u Istarskoj županiji nisu davane koncesije koje uključuju fizičko ograđivanje pomorskog dobra za plaže. Naprotiv, u vrijeme »društvenih« rasprava o (ne)ograđivanju plaža i županijska i lokalne predstavničke vlasti u Istri bile su sklone slobodnom pristupu i korištenju. No, činjenica je da su mnoge plaže, prvenstveno one koje graniče s kampovima, a naročito one uz naturističke centre, ograđene, čak bez ikakve mogućnosti prolaza, osim letenjem ili plivanjem. Ugostiteljsko-turističke tvrtke pravdaju se da time štite prvenstveno sigurnost, ali i komoditet svojih gostiju. Stupanj službene tolerancije takvom njihovom ponašanju je razmjerno visok – inspekcije i ostale nadležne službe ne interveniraju, osim ako ih se jako ne proziva, a i tada najčešće završi po onoj: tresla se ograda, rodilo se niš.

U takvoj praksi, koja je još jedno neriješeno pitanje (istina, minorno) ove pravno nesigurne zemlje, ponekad se pojavi i neki građanin ili skupina njih koji odluče tjerati mak na konac. Najpoznatiji slučaj – kad je prije desetak godina, na inicijativu jednog Porečana, Republika Hrvatska tužila tvrtku Plava laguna da makne ogradni zid s pomorskog dobra kraj njenog hotela »Parentium« – još »šeta« između Općinskog suda u Poreču i Županijskog u Puli. U Poreču su svojedobno građani uspjeli na galamu i uz peticije natjerati drugog hotelijera – Rivieru da makne dio ograde s plaže apartmanskog naselja Luna, a sada su Puležani na dobrom putu da »oslobode« svoje kupalište Stoju.

Prekjučer je pak jedna Vrsaranka, imenom Maja Jefferies, poslala elektronskom poštom ministru mora Božidaru Kalmeti opširno pismo o neugodnostima koje je ovoga tjedna doživjela pokušavajući otići na kupanje na plažu Koversade, našeg najvećeg naturističkog centra smještenog južno od Vrsara. Ona negoduje, a to nam je i u telefonskom razgovoru potvrdila, jer je njenoj obitelji (njoj, suprugu i djetetu) onemogućen prolaz na tu plažu, a na koju, tvrdi Jefferies, godinama redovno odlaze na popodnevno kupanje.

– Pristup nam je bio zabranjen na glavnom ulazu, kao i na ulazu uz more, gdje postoji betonirana šetnica uz obalu. Morali smo platiti ulaznicu, čak i za četverogodišnje dijete, te ostaviti tamo svoje osobne dokumente. Usmeno nam je predloženo da si kupimo godišnje karte za ulaz po cijeni od 1.200 kuna. Turističko naselje Koversada je otvoreno samo pet mjeseci u godini, u zimskom periodu se taj dio naše obale uopće ne koristi, a svi su ulazi zaključani lancima i lokotima. Smatram da je to nezakonito i nedozvoljivo postupanje korisnika priobalnog područja, Maistre d.o.o., ističe Jefferies i moli Kalmetu da nadležne službe njegovog ministarstva poduzmu »odgovarajuće korake prema što bržem rješenju ove situacije«. Traži intervenciju i stoga što ni nakon dva dana nije dobila obećani brzi odgovor od rukovodilaca u Maistri (direktora tvrtke Renca Miletića i direktora marketinga Ivice Vrkića) s kojima je kontaktirala nakon »incidenta«. Ministru se požalila i zato je njen otac Branko Jovović, također stanovnik Vrsara, u listopadu prošle godine »pismeno uputio žalbu na onemogućavanje priobalnog prolaza Lučkoj kapetaniji Poreč, od koje do danas nije primio nikakav odgovor o poduzetim radnjama i/ili rezultatima istih«.

Miletićev odgovor dobila je vjerojatno jučer jer nam ga je popodne poslao na uvid kao komentar »slučaja« s Maistrine strane, pa ga prepričavamo u okviru. Uza nj valja jedino napomenuti da Maistrin glavni direktor nijednom riječju ne argumentira eventualnu pravnu utemeljenost njihovog ograđivanja pomorskog dobra. To, naravno, nije učinio ni u kratkom telefonskom razgovoru s potpisanim novinarom.

Jučer smo pokušali dobiti komentar i u Ministarstvu mora i turizma u čijoj je nadležnosti i pomorsko dobro i njegovo turističko korištenje, a i inspekcije lučkih kapetanija. U »glasnogovorništvu« Ministarstva su nam oko 13 sati rekli da dopis gospođe Jefferies još nisu dobili (bio je poslan na ministrov e-mail), pa su bilo kakav određeniji odgovor odgodili za ponedjeljak.

Što se tiče situacije na terenu, ona je stara i poznata: visoka žičana ograda između Koversade i susjednog »tekstilnog« kampa Porto Sole i turističkog naselja Petalon seže preko cijele obale u more. Uz obalu, vjerojatno izvan granica pomorskog dobra, je širok asfaltni put, a na njemu portun. Bio je odškrinut, a tako stoji od 9 do 24 sata, kako piše na ploči i kako nam je, bez spominjanja imena, potvrdio čuvar. U to vrijeme kroza nj mogu samo pješaci i to oni s propusnicama koje dobiju kao korisnici kampa ili apartmana unutar Koversade. Može se proći i s ulaznicom, ali se tu ne može kupiti nego na poprilično udaljenom, barem kilometar, glavnom ulazu.

Jefferies nam je pak rekla da ona dolazi pješice iz Vrsara šetnicom koja vodi priobaljem južnih mu turističkih naselja Belvedere i Petalon, odnosno kampa Porto Sole, te da u njima nema problema s prolaskom. Otići na glavni ulaz Koversade doista je dodatna gnjavaža, ali nije presudna za suštinu problema: smije li koncesionar plaže, sve da je i naturistička, ograditi pomorsko dobro? Uz ostale neriješene probleme hrvatskog turizma, ovo je sitnica, ali iritantna. Ponajprije zato što se politika javno zalaže za slobodne plaže, a ništa efikasnog ne poduzima da takve i budu. Možda neke plaže doista trebaju biti ograđene i na pomorskom dobru, ali to treba jasno odrediti. S druge strane, razumljivo je da se sigurnost gostiju unutar nekog turističkog naselja može postići i ograđivanjem, ali ne nezakonitim, preko pomorskog dobra, a ne uzduž njegove granice!

G. Prodan, Glas Istre

Miletić: Kontrola ulaza zbog poštivanja intime gostiju

U jučerašnjem pismu Maji Jefferies i Branku Jovoviću iz Vrsara nazvanom »Pravila i procedure ulaza u područje Naturističkog parka Koversada«, Renco Miletić, direktor Maistre, rovinjske tvrtke koja je vlasnica Koversade, se najprije ispričava što zbog neodložnih obaveza nije stigao ranije odgovoriti i napominje da su njihovoj tvrtki zadovoljstvo njihovih gostiju i skladan odnos s lokalnim stanovništvom »najvažniji postulati poslovne politike«. Miletić ističe da je Koversada specifičan turistički proizvod koji zahtijeva posebnu brigu i vrlo pažljivu kontrolu pristupa u nju.

– Kako ste i sami naturisti, siguran sam da u potpunosti možete razumjeti potrebu i značaj kontroliranog pristupa NP-u Koversada radi minimiziranja mogućnosti zloporabe intime naših gostiju i ograničavanja prostora za bilo koji oblik devijantnog ponašanja u Naturističkom parku, piše Miletić tvrdeći da se sigurnost gostiju može osigurati samo dozvoljavanjem ulaska isključivo kroz kontrolirani službeni ulaz.

Što se tiče naplate ulaza, Miletić napominje da je to naknada za omogućavanje gostu da koristi sve sadržaje i usluge na području NP-a Koversada, a za čije je korištenje Maistra vlasnik koncesije sa svim pravima i obvezama koje iz nje proizlaze. To između ostalog podrazumijeva i brigu o okolišu, čistoći i urednosti plaža, brigu o sanitarijama i drugim uslugama i sadržajima na raspolaganju gostima, a što iziskuje i »značajan trošak i kontinuirano ulaganje«.

Na kraju, Miletić spomenutim Vrsaranima kao stalnim posjetiocima Koversade nudi poseban popust na službene cijene ulaza, što mogu direktno realizirati s direktorom kampa, te se ispričava za eventualne neugodnosti koje su mogle biti posljedica neljubaznosti pojedinih djelatnika.