To jest, kako ono sto je u planu zapisano razumije onaj koji je sve to zapisao.  Ako se bilo tko bude protivio bilo čemu u ovom planu, biti će mu rečeno da se trebao javiti ranije, te pravnim putem i u pravnom roku predstaviti svoje primjedbe.  Sada je za protivljenje kasno.  Konačno, zar Hrvatska nije pravna država?! Slijedi par dodatnih detalja. 

Tijekom javne rasprave prostornog plana Motovuna sam u knjigu primjedbi upisao devet primjedbi (26.6.06 – 12.7.06).  Prije rasprave sam na temu plana pisao načelniku Općine Motovun Slobodanu Vugrincu (26.4.06.).  Poslije rasprave sam u vezi s mojim primjedbama pisao načelniku Vugrincu (31.7.06., 27.9.06., 1.4.07., 4.4.07., 10.4.07., 18.4.07, 19.4.07., i 3.5.07.), istarskom županu Ivanu Jakovčiću (30.3.07 i 2.4.07.), prof. dr. Nenadu Lipovcu, izrađivaču plana sa Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu (18.4.07.), ministrici okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Marini Matulović-Dropulić (4.11.06. i 21.4.07), predsjedniku Stjepanu Mesiću (21.4.07.), ministru kulture Boži Biškupiću (24.4.07., 11.5.07. i 27.5.07.), Pučkom pravobranitelju (18.4.07., 27.5.07., 13.6.07., 19.7.07., 19.8.07. i 19.9.07.), te Središnjem uredu državne uprave (2.6.07.).

Na temu plana sam do sada dobio samo četiri odgovora.  Načelnik Vugrinec mi je proslijedio odgovore prof. dr. Lipovca, koji je prihvatio par mojih primjedbi, odbacio većinu, a par primjedbi na proceduralne probleme u samoj javnoj raspravi preskočio kao “bespredmetne” (17.4.07.).  Prof. dr. Lipovac je na moje daljnje primjedbe odgovorio da se on držao zakona, te da je sve u planu po zakonu (23.4.07.). 

Ministrica Matulović-Dropulić me je obavijestila da njeno ministarstvo nije nadležno za prostorni plan Motovuna, te da se trebam obratiti Ministarstvu kulture (24.4.07.).  Konačno, načelnik Vugrinec mi je istog dana kada je usvojen prostorni plan Motovuna dostavio odgovore na proceduralne primjedbe, u kojima tvrdi da je tijekom javne rasprave sve bilo po zakonu (20.9.07.). Nitko drugi mi nije odgovorio na moje mnogobrojne predstavke na temu prostornog plana Motovuna.  Ovo se odnosi čak i na Pučkog pravobranitelja, te Središnji ured državne uprave, kojima sam se javljao upravo zato što nemam odgovora na mnogobrojne predstavke.  No, ni od njih nije bilo odgovora.Kao sto sam već rekao, sve je ovo pomalo dosadno, ali ja sam ipak naveo čitavu moju prepisku s datumima kako bih pokazao da sam, kao savjestan građanina Republike Hrvatske, učinio sve sto je u mojim moćima kako bih ukazao na probleme s prostornim planom općine u kojoj živim.  Ono što mogu reci iz osobnog iskustva je da je glavna karakteristika prostornog planiranja u Hrvata zaglušujuća tišina.  Naravno, Članak 46. Ustava Republike Hrvatske garantira moje pravo na odgovore nadležnih organa: “Svatko ima pravo slati prestavke i pritužbe, davati prijedloge državnim i drugim javnim tijelima i dobiti na njih odgovor.” 

Zaglušujuća tišina je zapravo sustavno kršenje naših ustavnih prava. 

Na ovo sam više puta podsjetio sve ono kojima sam pisao, ali od moje “prijetnje” nije bilo puno vajde.  Kao što sam već rekao, posljednji odgovor na primjedbe iz javne rasprave sam dobio poslije više od četrnaest mjeseci!  Ustav se krši kada i kako je bilo kome u državnoj upravi volja, i to od vrha sve do dna državnog sustava. Tako je to u Hrvata.

Ovdje još valja dodati još par dosadnih detalja osobne vrste.  Magistrirao sam na području prostornog planiranja na Harwardu, te doktorirao na MIT-u (Massachusetts Institute of Technology), dva američka sveučilišta na samom vrhu svjetske znanstvene ljestvice.  Prostornim planiranjem sam se i profesionalno bavio čitav niz godina.  Na to sam na najblaži mogući način upozorio i većinu onih kojima sam se tijekom moje korespondencije obraćao.  No, sve je to bespredmetno u Motovunu, Istri i Hrvatskoj.  Što više znaš, ili pak vjeruješ da znaš, tim više ometaš sve oko sebe. 

Oni ionako već sve znaju, pa im uopće nisi potreban. 

Amen.

Prof. dr. Ranko Bon

Predsjednik

Motovun – eko grad

Centar za održivi razvoj