Često se veli da jedna fotografija govori koliko tisuću riječi. U slučaju novog prospekta kampova Valamara, tvrtke koja upravlja s devet takvih smještajnih jedinica na Jadranu (u formalnom sastavu porečkog Riviera holdinga, pulske Puntižele, Rapca, Zlatnog otoka Krk i dubrovačkog Babinog Kuka), moglo bi se reći: sreća da u toj tiskovini ima tisuću riječi koje nešto suvislo govore. Naime, po fotografijama i njihovoj prezentaciji potencijalni korisnik tih kampova može samo biti totalno zbunjen i pitati se tko je ovdje lud.

Prosječnom korisniku kampa normalno je da u jednom informativnom materijalu uz relevantne podatke o njegovom smještaju, veličini, sadržajima, preporukama i posebnostima (što je sve sažeto i jasno napisano u ovom prospektu) dobije i slikovne informacije. Potonje su u ovom slučaju katastrofalno predstavljene. Počevši od naslovnice koja više sliči na motiv s jezera nego s mora, uz gotovo nevidljiv naslov (a potencijalni gost bi taj prospekt trebao uzeti i na nekom turističkom štandu). Slijedi genijalan štos – druga stranica je potpuno bijela – nula, ništa na njoj. To valjda da se vidi da Valamar-beg nije cicija i da ima love i stranica na bacanje. Treća stranica je velika morska fotka (čini mi se da su na obzoru funtanjanski otočići), lijepa i beskorisna.

Posebna priča su fotografije uz pojedine kampove, predstavljene po jednom stranicom. Glavni snimak na barem polovici njih ne govori ama baš ništa o tom kampu, to su tzv. emotivne i artističke fotke ljudi i detalja, a ostale fotografije, veličine poštanske marke (one manje), nerijetko pokazuju panorame (!) za čije gledanje bi trebalo imati malo jači mikroskop. Cijela »priča« završava s još dvjema bijelim koričnim stranicama na kojima samo piše da kampovima upravlja Valamar Hotels & Resorts. Nema čak ni uobičajenog impresuma pa se ne zna tko su autori ovog funkcionalno, a u dijelovima i grafički promašenog uratka.

Inače, nekada, u mračnim jugo-vremenima hrvatskog turizma, i porečka je Riviera, danas noseća tvrtka Valamarove ponude, upravo za ovakve brošure znala dobivati komplimente publike i nagrade. Doduše, možda će ih i ovaj prospekt dobiti, jer nakon komplimenata koje je u struci dobio nedavno usvojeni logotip Turističke zajednice Istre (koji je, skromno držim, potpuni promašaj, što pokazuje i njegova bezvezna upotreba u bezličnom cjeniku turističke Istre za 2006.) očito je da i među turističkim dizajnerima i propagandistima ruka ruku mije i vlada omerta´ nezamjeranja. Ono što Valamarov prospekt sigurno neće dobiti jest zadovoljstvo većine krajnjih korisnika – kampista koje bi trebao nagovoriti da upravo neki od ovih kampova izaberu za svoje odredište.

Goran PRODAN