Projekt „Čitamo mi, u obitelji svi 2014./15.“ – OŠ Vladimira Nazora Vrsar
U organizaciji Hrvatske mreže školskih knjižničara pokrenut je prije četiri godine nacionalni godišnji projekt Čitamo mi, u obitelji svi, koji ima elemente i školskog i razrednog projekta, i koji provodimo u našoj osnovnoj školi Vrsar i ove školske godine. Projekt je to na nivou države jer se je za sudjelovanje prijavilo ukupno 141 škola sa 125 školskih knjižničara koji su suradnjom s više od 288 učitelja obuhvatili oko 5.283 učenika i 21.000 članova njihovih obitelji iz cijele Hrvatske. Školski je projekt jer obuhvaća zajednički rad učitelja trećih razreda (ove školske godine 3.a razred s učiteljicom Mirelom Radoš i 3.b razred s učiteljicom Ivanom Cvitko Vlahović) i knjižničara s učenicima na promociji školske knjižnice i svladavanju tehnike čitanja kod učenika. I na kraju, razredni jer uključuje sudjelovanje svih učenika pojedinog trećeg razreda u zajedničkoj aktivnosti – čitanju.
Ciljevi projekta
Ovim projektom želimo još više potaknuti čitateljske navike učenika i unaprijediti njihove čitalačke sposobnosti, koje, po PISA istraživanju iz 2012. g. nisu najbolje kod naših petnaestogodišnjaka. Poboljšavat će se tehnika čitanja, razumijevanje pročitanog, prepričavanje pročitanog, samim time obogaćivat će se dječji vokabular. Želimo ukazati na važnost čitanja kao temelja daljnjeg obrazovanja, na važnost razvijanja ljubavi i poštovanja prema knjizi i čitanju kao kvalitetnom i zabavnom provođenju slobodnog vremena, povećati interes za knjige koje nisu na popisu lektire.
Vrlo važan cilj koji želimo postići jest ukazati roditeljima na to da su u svemu ovome oni najvažnija i prva stuba tj. da je najučinkovitiji i najkvalitetniji način svladavanja tehnike čitanja i stvaranja užitka u čitanju kada se čita pred djecom ili sa djecom u obitelji. Prema nekim istraživanjima najbolji su čitači učenici iz obitelji u kojima se mnogo čita i knjige predstavljaju vrijednost. Od razdoblja kad nauče čitati pa sve do ulaska u pubertet, pri razvijanju djetetovog odnosa prema čitanju najveću ulogu imaju njihovi roditelji. Posrednim ciljem se nastoji ukazati nadležnima i javnosti na važnost i nenadomjestivu ulogu školske knjižnice kao mjesta poticanja razvitka tehnike čitanja, koja je ključna kompetencija za razvoj svih ostalih pismenosti poput osposobljenosti učenika za učenje ( učiti kako učiti ), informacijske pismenosti i cjeloživotnog učenja. Izborom različitih knjiga skrećemo učenicima i roditeljima pozornost da se u školskoj knjižnici nalaze i druge knjige osim lektire. To je jedan od načina da učenike naučimo da se samostalno snalaze u knjižničnom prostoru, pretražuju i pronalaze knjižničnu građu, izgrađuju kritički pristup prema informacijama dostupnima na internetu.
O projektu
Projekt je osmišljen po načelu “putovanja” knjižnične naprtnjače od jednog do drugog učenika 3. razreda. Svakog petka se slučajnim odabirom ili prema rasporedu učenika odabire jedan od učenika koji nosi knjižničnu naprtnjaču doma u obitelj. Knjižnična naprtnjača gostuje u obitelji učenika pet dana. U njoj se nalazi 8 zanimljivih knjiga iz različitih područja. Roditelji i djeca određuju svaki dan barem 15 minuta ili pola sata za čitanje i razgledavanje knjiga iz naprtnjače. Tako mogu čitati knjige na više načina:
1) pola priče čita dijete, a pola priče njegov roditelj
2) dijete čita svojim članovima obitelji na glas
3) roditelji čitaju svojoj djeci
4) skupno svi istodobno čitaju različite knjige u tišini itd.
Važno je da svi članovi obitelji tih pet dana čitaju barem jedan ulomak, poglavlje ili pjesmu i međusobno razgovaraju o pročitanomu. Važno je da se druže u intimnoj aktivnosti zajedničkog čitanja. Nakon pročitanih odlomaka prokomentiraju pročitano i skreću djeci pažnju na zanimljive i vrijedne dijelove. Svoje dojmove i zanimljivosti te lijepe doživljaje zajedničkog čitanja zapisuju u priloženu bilježnicu dojmova. Po osobnoj želji roditelji i djeca ukrašavaju svoje stranice dojmova, crtaju o pročitanom i fotografiraju se, pišu pjesmu ili sastavak, i sl.
Peti dan dijete svoju knjižničnu naprtnjaču nosi u školu i nekoliko minuta prezentira svom razredu, učiteljici i knjižničarki svoje doživljaje i na taj način se uči usmenom izražavanju i potiče svoje razredne kolege na čitanje i izgradnju pozitivnog stava prema čitanju, izaziva njihovu radoznalost. Također se istodobnom cirkulacijom naprtnjače u više razreda i od jednog do drugog učenika stvara pozitivno i zdravo natjecateljsko ozračje među djecom tako što učenici stvaraju unutarnje zadovoljstvo kao vlastitu nagradu za čitanje.