Kako je on istovremeno i pronačelnik Vrsara, žitelji Motovuna i okolice imaju malo prilike vidjeti ga, a kamoli s njim razgovarati. Zato je dvorana bila puna ljudi, koji su imali mnogo toga pitati načelnika, ili mu pak ponešto i reći. Zbor je bio uzor lokalne demokracije.

Tek na koncu zbora sam se javio za riječ. Prije svega sam se želio zahvaliti Gongu za ovu izvanrednu priliku. Sam zbor je jasno pokazao koliko nam ovakvi zborovi nedostaju.  Potom sam dodao da sam prošle godine odgovorio na poziv općine Motovun na primjedbe na statut. Među mojim primjedbama je bila i jedna koja se odnosila upravo na zborove građana. Bio sam predložio da se jedanput godišnje svi sastanu da bi od načelnika i njemu bliskih ljudi čuli što se dogodilo u prosloj godini, te što se namjerava činiti u slijedećoj. Ovdje sam posebno predložio da se na godišnjem zboru predstavi i finacijsko poslovanje općine, skupa s proračunom za slijedeću godinu. Kao što se moglo očekivati, ta primjedba, kao i sve ostale koje sam tom prigodom poslao općini, je bila odbijena.

Na ovo što sam imao reći je načelnik Vugrinec odmah predložio da se ovakvi zborovi organiziraju svaka tri mjeseca, a ne svaku godinu. Svi prisutni su bili oduševljeni.  Slijedećeg sam mu dana čestitao na njegovom prijedlogu, a kopiju ovog pisma sam proslijedio Gongu. Dan kasnije, 21. travnja je i “Glas Istre” objavio članak u čijem je naslovu bilo načelnikovo obećanje tromjesečnih zborova građana. Ne budi lijen, 19. srpnja sam opet pisao načelniku Vugrincu u namjeri da ga podsjetim da je već prošlo točno tri mjeseca. Opet sam kopiju poslao Gongu. Isto sam učinio i 19. kolovoza. Kao što se moglo ocekivati, odgovora nisam dobio, a zborova građana opet nikako nije bilo.

Posljednje pismo načelniku Vugrincu sam poslao i ureedniku “Glasa Istre”, gospodinu Draženu Dobrili. Naravno, kopije su otišle gospodinu Vugrincu i Gongu. U pismu gospodinu Dobrili sam predložio da pošalje novinara u Motovun, koji bi se raspitao što je s obećanjem našeg načelnika. Jasno, odgovora nikada nisam dobio.  U “Glasu Istre” se do sada na ovu temu nista nije pojavilo  Obećanje, ludom radovanje, kako kaže stara narodna. A to je pogotovo tako u sredinama gdje su političari vec odavna navikli da obećavaju što god im padne na pamet, budući da znaju da ih nitko neće pozivati na odgovornost.

Kao što se odmah može pretpostaviti, gaspodin Vugrinac je na čelu IDS-ove liste.  Naviku da daje obećanja je dobio od našeg župana, Ivana Jakovčića, koji svako toliko obećaje kule i gradove, a da o njihovom izvršavanju ni ne pomišlja. Moj prvi napis u “Regional Expressu”, koga nažalost više nema na website-u ovih on line novina, je bio upravo o takvom jednom obećanju župana Jakovčića, koji je 16. lipnja prošle godine u “Glasu Istre” obećao da se formirati stručnu komisiju koja ce preispitati više od dvadeset golf terena u županijskom prostornom planu. Od takve komisije jos uvijek nema ni traga.  Moje otvoreno pismo županu Jakovčiću ”Glas Istre” nije želio objaviti. Gospodin Dobrila je dosljedan. Kako se čini, ni naše vodeće novine nisu baš zainteresirane za demokratske procese na našem poluotoku. To samo doprinosi lošoj navici naših političara da pričaju priče za malu djecu. Ova posljednja, motovunska, je samo jedna od mnogih.

Prof. dr. Ranko Bon

Predsjednik

Motovun – eko grad

Centar za održivi razvoj