Vjećnici nisu sigurni zašto su morali četiri i pol sata slušati izvještaje o radu za prošlu godinu. Ali, nisu to pitali na prošlotjednoj sjednici Vijeća. Nitko nije ustao i pitao gdje je smisao toga da im pričaju kada se servira doručak u vrtiću, na koliko su lažnih dojava izašli vatrogasci, na koliko su seminara stručnog usavršavanja bili učitelji i nastavnici… To stvarno nisu informacije koje bi službeno trebale vijećnicima. Slaže se i gradonačelnik Edi Štifanić, od kojega saznajemo da će s konzultantskom tvrtkom potpisati ugovor za izradu izvještajnog obrasca.
A prije angažiranja stručnjaka, mogli su se potruditi i u gradskoj upravi dati ravnateljima ustanova, o tvrtkama da i ne govorim; detaljnije upute za izradu izvještaja – ovako su ravnatelji znali jedino da se obraćaju vijećnicima, da ne smiju biti duži od 15 minuta, da prezentacija mora biti u power pointu te da ne treba spominjati financije.
A što će vijećnicima izvještaj bez financijskog dijela?
Odgovor na pitanje – što vijećnika zanima (ili treba zanimati) iz rada gradskog muzeja ili knjižnice sasvim je logičan: zanima ga koliko javnog novca dobiva ta ustanova, koliko ljudi zapošljava, koje programe provodi i kolika im je publika.
Riječju, izvještaji o radu ustanova, kao i tvrtki uostalom, vijećnicima bi trebali jasno pokazati koliko muzike grad dobije za javni novac koji usmjerava u ustanove. Osim toga, dobri gospodari pitali bi i o drugim izvorima financiranja, vlastitim prihodima i unaprjeđenju rada, usporedbama s okolinom i veličinama iz ranijih godina.
Ravnateljima bi takve upute trebali dati nadležni pročelnici, a na temelju tako postavljenih izvještaja vijećnici bi mogli povesti rasprave o smanjenju ili povećanju budžeta nekoj ustanovi da bi se postigli željeni učinci.
Ovako, u šumi bespotrebnih podataka i dosadnih izlaganja, njima je jedino bilo važno dočekati kraj sjednice. Uz časne izuzetke, nije bilo pitanja vezanih za izvještaje. Za neka pitanja možda bi bilo bolje da su ostala prešućena jer, u najmanju ruku, otkrivaju suštinsko nepoznavanje tema o kojima su slušali. Zato se u tim istim dosadnim izvještajima mogu pronaći floskule, nedosljednosti nemuštim vijećnicima, koji radije šute u strahu da ne ispadnu glupi, može se lako manipulirati. Čast izuzecima. Većina onih koji su prošloga tjedna prisustvovali sjednici, vijećnici i izvještači, nisu nakon svega bili pametniji, neki tek taštiji, drugi zadovoljni jer su 15 minuta imali pred sobom govornicu i možda pažnju publike, a treći su "odradili delo" i otišli doma. Pitanja cilja i svrhe, koja moraju biti izdvojena u svakom službenom materijalu koji dolazi na Vijeće, u ovom slučaju nitko nije spominjao.

Sniježana MATEJČIĆ, Glas Istre