Nakon informacije o prostornim planovima koju je vijećnicima na prošlotjednoj sjednici dao pročelnik resornog porečkog odjela Damir Hrvatin, postavljeno je i pitanje zašto još nije donijet DPU za područje Stancije Červar i Svete Ane, čija je izrada započela 2005. godine, ali nitko nije pitao što je s DPU-om SaladinkaSveti Martin, koji se još vodi kao plan u proceduri, iako je u kolovozu lani Ministarstvo prostornog uređenja odbilo na nj dati suglasnost. A priča o tom planu, odnosno tom području iznimno je zanimljiva, jer uključuje niz privatnih interesa vlasnika zemljišta, ali i javni, budući da Grad u svom posjedu ima 12 posto zemljišta, ukupne površine nešto veće od 53 hektara.
Na području Saladinke i uvale Sveti Martin tek je nekoliko privatnih objekata, mali dio plodnog zemljišta vlasnici obrađuju, a najvećim je dijelom riječ o zarasloj i neprohodnoj šikari, ako izuzmemo uzak pojas uz more.
To je zemljište unutar građevinske zone i GUP-om je predviđeno za urbanizaciju, konkretno za turističko-ugostiteljsku zonu s maksimalno 3.000 postelja, mahom u obiteljskim hotelima i pansionima. To je precizirano i u Studiji okvirnih mogućnosti prostora, koju su Grad Poreč i Udruga građana Sveti Martin ugovorili 1999. godine za 117 tisuća kuna, a izradio ju je Institut za poljoprivredu i turizam.
Naime, građani koji na tom području imaju zemljište udružili su se da bi ga valoriziraii, a od Grada su od početka imali podršku, budući da je i gradski interes valoriziranje imovine. Osnovna ideja vlasnika, kako je govorio Silvano Pilar, ondašnji i sadašnji predsjednik Udruge, ali i direktor tvrtke Sunčana uvala koju je 2003. godine osnovala ova udruga, koja broji 60-ak članova, bila je stvoriti pretpostavke da vlasnici mogu na svom zemljištu investirati u obiteljske pansione i manje hotele. No, od te je ideje prošlo više od desetljeća pa su neki vlasnici odustali od prvobitne zamisli, a tim se zemljištem neko vrijeme i intenzivno trgovalo. Otkad je Ministarstvo uskratilo suglasnost zbivanja su se smirila, ali neki vlasnici zemljište povremeno nude na prodaju. No, cijena je pala zajedno s nadama za skoro donošenje plana, a vlasnici teren ne žele prodavati za 100 eura po četvornom metru.

Pitali smo Hrvatina zašto je planu uskraćena suglasnost i što slijedi.
– Otkad je startala izrada plana donijeta je Uredba o zaštićenom obalnom pojasu i promijenjen je Zakon o gradnji pa je sada maksimalna izgrađenost 30 posto. U prijedlog tog plana unijete su odredbe GUPa koje kažu da samo 50 posto područja može biti predviđeno za gradnju, uz maksimalan kapacitet od 3.000 postelja. Na te su odredbe imali primjedbe neki vlasnici, koji su tražili veći kapacitet i veću katnost, ali tomu je nemoguće udovoljiti. Uostalom, plan nije dobio suglasnost pod izlikom da su u izdvojenim naseljima mogući samo hoteli, a ne pansioni i apart-hoteli, te da turističko naselje može biti planirano samo na jednoj, ne na više parcela, rekao nam je Hrvatin. Dakle, resorno ministarstvo je odbilo koncepciju plana, što je čudno s obzirom na dotadašnje pohvale istog ministarstva u različitim fazama domišljanja projekta »Saladinka-Sveti Martin«, Hrvatin kaže da gradonačelnik Edi Štifanić pokušava u nadležnome ministarstvu dogovoriti razgovor sa stručnjacima i predstavnicima zainteresirane porečke udruge odnosno tvrtke, ne bi li dobili upute kako postaviti izradu plana koji će dobiti suglasnost.

Pitanje je i kakav plan žele vlasnici zemljišta, udrugari koji su osnovali da kako bi lakše valorizirali svoju imovinu. Silvano Pilar kaže da kroz razgovor u Ministarstvu prostornog uređenja očekuje dobiti upute kako izraditi prihvatljivo rješenje. »Mi ostajemo kod osnovnog plana investiranja u objekte obiteljskog turizma. Nijedan zakon ne kaže da to ne možemo, a i GUP-om je predviđeno. Dakle, nekako ćemo to valjda riješiti, čak i ako budemo morali naselje planirati na jednoj parceli", kaže Pilar. Na pitanje o tome koliko je ostalo od izvorne nakane investiranja, a koliko su vlasnici jednostavno nestrpljivi dobro prodati zemlju, Pilar kaže da nisu svi članovi ove udruge kanili sami graditi, ali postoji »čvrsta jezgra" onih koji to i dalje žele pa ih ta ideja vodi u planiranju za ovo područje. Budući da imaju suglasnost gradske uprave, bilo bi logično očekivati da će realizacija biti lakša.
Što se samog plana tiče, odnosno plaćanja njegove izrade, uobičajeno je to ugovoriti tako da posljednji dio bude plaćen nakon što vijeće donese plan. Jednako je ugovoreno i u ovom Slučaju, odnosno 28 posto od ukupno 757.620 kuna još nije plaćeno. Izrada plana, koju plaćaju vlasnici zemljišta, bila je jednim od razloga osnivanja tvrtke, a novac je prikupljen od članova Udruge sukladno postotku njihova vlasništva nad zemljištem, pri čemu je gradski udio 12 posto, odnosno 90-ak tisuća kuna.

S. MATEJČIĆ, Glas Istre