Da se predstavim, ja sam Marina Knežević, stara 53 godine, jedna od onih žena koja ne krije godine. Sa 33 godine dolazim sa obitelji iz Beograda i tu se nastanjujemo. Politički progon i neslaganje sa politikom Srbije, smo riješili tako što smo je napustili. Suprug i ja smo tada donijeli tešku odluku, ostaviti sigurna radna mjesta i na svoja pleća uzeti sudbinu njegovih roditelja i moje majke i troje malodobne djece. Samo isključivo voljom, radom i trudom smo za dvadeset godina postali solidni poduzetnici i uspjeli ovom Gradu pokloniti dva magistra. Kažem solidni jer biti likvidni u ovom vremenu je ogroman uspjeh.

A sada:  zašto politika i zašto Snježana Mekota?

Kao što nedavno reče Danijel Šaškin politika se počela baviti sa mnom i odlučila sam joj lupiti šamar. Zašto Snježana? Kao prvo ona je jedina osoba koja mi je kad je bilo potrebno (u prvim godinama mog dolaska u Poreč) dala posao i povjerenje, vjerovala je i htjela je pomoći jednoj obitelji koja je kucala na sva moguća vrata za poslom. Kao drugo, jer je izuzetno poštena i dobronamjerna, jer je čovjek za istinu i pravdu. Meni ne treba više.

Što ćete učiniti ako osvojite mandat u Gradskom vijeću, što treba mijenjati i napraviti u Poreču ?

Izabrala sam Poreč za svoj život i svoju starost, međutim Grad se počinje mijenjati iz godine u godinu, neke stvari na bolje a neke na gore. Izgradili su se brojni rotori, što je dobro za protočnost prometa. Na sve većim rotorima sade se jednogodišnje biljke koje iziskuju puno vode i veliku pažnju radne snage – što nije dobro. Veliko gradsko parkiralište je malo za prihvat svih vozila koji posjete naš grad, a s obzirom na broj rotora pretpostavljam da je u petogodišnjem planu Poreča dovesti pola Europe. Da li Grad uopće ima petogodišnji plan? Evo na pragu smo Europe, brojna naselja kao što su Varvari ulaze u Europu sa septičkom jamom. Namjerno kažem Varvari, jer kad sam se doselila bili su Varvari – a sad su Vrvari, netko se sjetio da ispravi nečiju grešku? Grad već dvadeset godina obećava kanalizaciju, mještani Varvara a pretpostavljam i drugi plaćaju vodu kao da imaju kanalizaciju i to već otprilike nekih 7 godina. Čija je to odluka, gdje odlaze novci koji se prikupe na taj način? Izgradnjom rotora najvećeg (možda se vidi i sa Marsa) u Varvarima, Grad se udaljio od naselja tri svjetlosne godine. Nogostupi i biciklističke staze spajaju naselja sa centrima gradova, u ovom slučaju je to izgleda nepotrebno, mi smo naučeni da dok netko smrtno ne strada na našim prometnicama ne reagiramo. Pokušavamo biti i ekološki osviješteni i pomoći Gradu da se smeće reciklira i odvaja, međutim čekamo te kontejnere u svakoj ulici. I Godoa su čekali, čekamo i mi.

Vlasnica ste antikvarnice u starom gradu. Što treba Grad kao jedinica lokalne samouprave učiniti za male gospodrastvenike Poreča

Kako je biti obrtnik u zemlji koja je svaki dan sve skuplja i skuplja, gdje se nameti i obveze izmišljaju preko noći kako bi se punio proračun, bilo gradski bilo državni, duga je priča, obrtnici znaju o čemu pričam. Grad i obrtnički dom Poreča apsolutno nemaju sluha za svoje obrtnike, umjesto da osluškuju probleme i pomažu da se opstane u ovim kriznim vremenima, upravo suprotno otežavaju i smanjuju broj obrta, svojim neznanjem i svojim bahatim ponašanjem dovesti će obrtnike pred prosjački štap. Uredovno radno vrijeme sa strankama u gradskoj upravi je ravno ludilu, obrtnik mora zatvoriti svoj poslovni prostor da bi ishodovao bilo koji dokument. Ispada da su gospoda zauzeli radna mjesta da bi mučili i tlačili one koji im omogućavaju plaću i radno mjesto. Tražimo da Grad postane servis građana i na tome ćemo insistirati, kako sa radnim vremenom tako i sa promjenom svijesti njenih zaposlenika. 
Grad koji osam mjeseci ne živi, ne radi, ne diše, ne svijetli, ne može za četiri mjeseca procvjetati i dočekati pola Evrope. Ja ne želim prihvatiti činjenicu da „moram" prespavati osam mjeseci, ja želim raditi svaki dan, želim Stari grad vidjeti dotjeran, fasade uređene, škure nove ili makar obojane da se zub vremena ne očituje na njima, viseće kablove od struje, telefona i tko zna još čega poskidati sa pročelja zgrada ili ih učvrstiti da ne vise, redovito čistiti stari grad, kako metlom tako i vodom. U Starom gradu nema uličnih košara za smeće i pepeljara, nema oznaka  na kojima se može pročitati gdje se nalazite, što možete vidjeti u nekoj uličici, da li je to od povijesnog značaja kao što je Romanička kuća ili Neptunov hram, ili je to obična mala galerija ili suvenirnica, nije bitno, bitno je da toga NEMA. Ulični kandelaberi koji su ljepota jednog grada koji daju duh, štih i mirnoću noćnog svjetla u Starom gradu su izostali, ove što imamo su kriminalni, iz doba post socijalizma kao da se  namjerno uništava ona čar i moć mediterana. Gradu treba svjetla, Gradu treba zraka, Gradu treba boje i laka da se dotjera, Gradu treba puno toga da može s ponosom reći da se zove: POREČ. 

Nekad je Poreč bio prvi grad turizma, danas ga nema ni u nominaciji, treba se zapitati zašto je to tako.
Grad koji nema svoju fontanu, Grad koji nema svoju subotnju špicu, Grad koji ne živi za svoje mlade, Grad koji gubi svoje visokoobrazovane ljude,… kažem stop i kažem ne može se više tako, mora se iz korijena sve mijenjati. Može se i mora se, jer pameti ima, samo dobra volja i promjena svijesti u Gradskom vijeću i na mjestima odlučivanja, da se zna da tamo sjede ljudi koji rade na dobrobit svih građana ovog Grada. Grad od sljedećih izbora mora napokon postati servis građana a ne da građani budu servis gradu.

Podržite Snježanu Mekota, izađite na izbore jer samo ćete tako znati što Grad radi i kako radi !

Svatko prema svojoj savjesti…