Portal www.porestina.info predstaviti će u posljednjem tjednu predizborne utrke kandidate za gradonačelnike Poreča. Prvi među njima je Josip Pino Maras. vođenje Grada nije mu strano jer je već bio na čelu Grada, a i predsjednik Gradskog vijeća.
Maras govori o finacijskom oporavku Grada, stabilizacijskim mjerama, vraćanju stare slave kralja turizma Poreču, ali i o propalim investicijama, lažnim obećanjima Porečanima te podastire podatke kako se aktualna vlast kiti lažnim perjem. 

Tko ste vi, i kakve su vaše stručne reference?
– Bivši sam gradonačelnik, ekonomist, poduzetnik, ovlašteni računovođa, čovjek od brojki, jednom riječi pratim srednje i malo gospodarstvo niz godina. Punih sam dvadeset godina u struci, živim s brojkama koje su realnost. Savjetujem poduzetnike, dišem i živim s njima.

Kakvo je vaše političko iskustvo?
– U politici sam od 1992. godine. Dakle, u 39 godini ušao sam u taj nimalo ugodan svijet. Do tada sam se bavio nečim puno prozaičnijim – glazbom, svirao sam i pisao pjesme, dobro sam živio.

Zbog čega ste se onda uključili u politiku?
– Osjetio sam da je vrijeme da se ondje dokažem. Politici u našem gradu trebali su vizionari, ljudi koji su bili spremni ući u tu misiju, inovatori spremni na iskorake. Bilo je vrijeme za nove programe, novo uređenje društva…

To je bilo onda, a zašto danas ponovno?
– Iz jednog jedinog, i vrlo jednostavnog motiva – nisam zadovoljan kako se upravlja gradom u kojem živim. Duboko sam razočaran i nezadovoljan.

Zašto?
– Poreč je bio lider hrvatskog turizma punih 40 godina. Slobodno mogu reći i simbol turizma. Bili smo na vrhu, i to na svim razinama. Iz godine u godinu konkuretnost Poreča pada. To me boli. Kao rođeni Porečan to ne mogu mirno promatrati i odlučio sam se aktivirati ponovno kako bi za svoj grad učinio nešto da ne potone do dna, a na dobrom je putu.

Kako to planirate učiniti?
– Neovisno o političlkom smjeru, neću dopustiti da moj grad propada i mirno to gledati. Želim mu bolju budućnost i zato sam i pokrenuo Udrugu Bolji grad  još 2008. godine. Oko nje okupio sam ljude koji misle kao ja – a to je bolja budućnost za Poreč, kvaliteta života u gradu kakvu Porečani zaslužuju – gospdarski, ljudski, kulturni napredak…
Želim da Poreč ponovno bude na tronu koji mu pripada – najboljeg, i to ne samo u turizmu.

Što je od toga sadržano u vašem izbornom programu?
– Napravili smo dva programa – strateški sedmogodišnji i drugi – mandatni. Njega sam prepustio listi, odnosno kolegama koji bi, nadam se, trebali postati dio tijela koje će odlučivati o sudbini grada.
Strateškim planom žellim oživjeti grad surađujući s velikim gospodarstvom, našim dvjema velikim turističkim tvrtkama. Potpora je čak 1600 malih gospodarksih subjekata kao poseban sektor i pokretačka snaga, a njima treba vodstvo. Spreman sam i znam kako osmisliti, voditi koordinirati i provesti strategiju grada Poreča.

Čime Porečanima možete zajamčiti da ćete u tome uspjeti?
– Dati ću tri javna obećanja: prvo i osnovno, kada je strateški dio u pitanju, nužan je konsenzus gospodarstvenika i građana.
To je nasušno potrebno. Građanima treba dati, a oni to i zaslužuju, veću slobodu uključivanja prilkom odlučivanja o programima koji se tiču njihove budućnosti. Jamstvo da ću to činiti je i činjenica da sam svoju listu prepustio mladom i kompetentnom timu da kreiraju programe i s građanima Poreča ih relaliziraju.
Drugo jamstvo da znam i mogu je obećanje da ću – izaberu li me za gradonačelnika Poreča – svaku kunu proračuna transparentno prikazati Porečanima, dnevno ako treba. A to sada nije slučaj.
Treće obećanje koje mogu i želim dati je da ću surađivati sa ostalim političkim opcijama. No, ne na načelu stranačkog determinizma, kao što je sada slučaj. To nije smjer u kojem ja vidim budućnost Poreča. Ona je u suradnji i konsenzusu.

Aludirali ste da se novac sada ne troši posve transparentno. Što ste pod time mislili?
– Da, troši se netransparentno. Mogu navesti i primjer. Hvalimo se napravljenim, a propuštamo reći iz kojih izvora smo to platili i koji su dugovi takvim ´pothvatima´ nastali. Po prvi puta u povijesti grad je – u minusu. Što to u praksi znači?
Jednostavo, preuzete obaveze veće su od mogućnosti podmirenja. Dug grada veći je od 30 milijuna kuna i svakodnevno raste. Posve je neizvjesno kako će se podmiriti.
Gradski oci a i sam gradonačelnik o tome šute, kao da je riječ o njegovom računu, a ne o računu Grada i novcu Porečana.
Zapitajmo se što je rezultata tih dugova u koje je Grad dovededen? Pad standarda građana, sporta, kulture, školstva, vrtića, svega za što je jedinica lokalne samouprave dužna brinuti. Treba li više od toga? Dugovi – pa to nije politika, ljudi to je matematika!
Ona je istinita i okrutna do boli!

Imate li ideju kako grad izvući iz dugova?
– Imam i krizni program koji čeka saziv budućeg Gradskog vijeća ma tko u njemu sjedio.
Program je planiran na sedam godina, s dvije neizbježne i nužne godine stabilizacijskih mjera. Prema njemu do 2011. godine nebi trebalo biti nikakvih većih ulaganja jer naprosto – nema novca.

Poreč je u posljednje vrijeme često povezivan s aferama. Akcija Maestro krenula je iz Poreča, a i nedavna uhićenja, postaje li Poreč grad slučaj?
– Ako do sada nije postao, ne promjene li se stvari u njemu radikalno mogao bi postati. Ima sve naznake da hoće.
No, jedan mi stav daje nadu – ono što doživljavam zadnja tri dana u gradu. Ljudi, koje svakdonevno susrećem i s kojima razgovaram počeli su, vidim, vjerovati u institucije. Sve slobodnije izražavanju svoje stavove.
Breme straha pada iz dana u dan. Strah, otklon i šutnja je dugo vladala gradom. I sam želim imati povjerenje u institucije.

Koja su vaša očekivanja na izborima?
– To je vrlo nezahvalno i nezgodno pitanje. Iskreno, ne očekujem ni puno, ni malo ali očekujem iznenađenje. Podjednako neugodno i ugodno. No bez obzira na izbore i njihove rezultate, nastavljam raditi na boljitku Poreča s ljudima okupljenim oko udruge Bolji Grad, okupljati istomišljenike, raditi na ideji za bolji grad jer osjećam da dolazi bolje vrijeme.
Zadnjih sedam. osam godina bili smo u – katranu. Bilo je prijetnji, straha, šutnje …
Bilo je do te mjere loše da mi je bio veliki problem motivirati mlade da se uključe u politički život grada. Teškom mukom našao sam desetak mladih intelektualaca i prepustio im u ruke promišljanje o budućnosti grada.

Nije li preuzimanje vodstva u gradu, u ovako lošem stanju kakvim ga Vi procjenjujete, zapravao svjesno uzimanje vrućeg krumpira u ruke?
– Apsolutno je. No to nije i Sizifov posao. Najvažnije je napraviti inventuru i suočiti se sa preinvestiranjem.
Ne treba puno objašnjavati i pričati. Prvih 30 dana treba se baciti na sanacisjki program i dovesti u red proračun.
Drugo, podjednako važno je – obzirom da nema poglavarstva – naći 8 do 10 kompetentnih, stručnih – a ne poslušnih – ljudi koji će preuzeti vođenje grada.
Tek tada možemo podići glave s posla i Porečanima reći – možemo u investicije, ali imamo ovoliko novca, pa zajedno odlučiti što s njim činiti. Nedopustivo je da se, kao što je sada slučaj, o sudbini grada odlučuje između dvije sjednice, one Poglavarsta i one Gradskog vijeća. Vijećničke se ruke dižu po nalogu, a sudnbina grada kroji u krugu dvoje- troje staranačkih igrača koji zapravo igaju za svoj račun.

Jesu li nam po Vama, svi rotori i zaobilaznica, na koje je utrošen golem novac, bili nasušno potrebni?
– Nipošto! Nisu jer imamo prometnu studiju napravljenu još za mog mandata sa detaljno razrađenim scenarijem intervencija u slučaju gužvi. Zaobilaznica je zadnje što je u gradu trebao napraviti. Možda da u skorije vrijeme, ali ne sada.
Prije toga valjalo je riješti tri stvari:
– prespoje među gradskim naseljima koji su jeftiniji, a rješavaju trideset posto problema gužvi.
– alternativni promet među turističkim naseljima, zbog čega bi se moglo komunicirati bez izlaska na glavne prometnice
– proširenje parkirališta, ali ne na ovaj način. Pa zar će turisti iz Diamanta i Plave lagune parkirati kod groblja i pješačiti do grada?
– novi krak zaobilazbice samo je pojačao gužvu u gradu. To je rješenje skupo i neracionalno, a u učinkovitost smo se uvjerili za prvosvibanjskih gužvi.

Poreč nedvojbeno zaslužuje još jedu školu. No, obzirom na dugove teško se može očekivati. Kako to rješiti?
– I za to postoji studija, no nitko je nije želio pogledati. Poreč treba, ne jednu, već barem dvije osnovne škole.
To su gradski prioriteti, puno važniji od dvorane. To je bio i zaključak Vijeća, no ignorirali su ga i krenuli u avanturističku gradnju dvorane. Taj je egzibicionizam potpuno iscrpio investicijski proračun Grada.

Za koga je građena?
– Ona je predviđena samo za najam, profitno usmjerena i mora – po zakonu – biti na tržištu zbog izbijanja predporeza.
Porečkim sportašim od prvog trenutaka zatvorena su njena vrata, ona nije za njih. Niti za porečku djecu, bez obzira što je rečeno na otvaranju. Osim ako ne žele plaćati vježbanje u njoj i to – komercijalno. Ako želimo u nju, osim što je otplaćujemo idućih tko zna koliko godina, i gradnju i kamatu, moramo platiti i najam jer je riječ o isključivo profitno usmjerenom objektu. Sve bi ostalo bilo – kršenje zakona. 

– To su ljudi prije gradnje trebali znati. Puno prije početka gradnje. Trebalo im je objasniti da će u nju moći samo ako plate! A znam kako je s plaćanjem išlo. Jamčeno je da će dvorana stajati 85 milijuna kuna, a stoji tko zna koliko.
Službeno je da stoji 124 milijuna, a relani dug još nitko nije imao hrabrosti izračunati, a kamo li objaviti.
Još uvijek nisu podastrijeti računi koliko ona stvarano košta.

Vladajući svog kandidata za gradonačelnika Poreča promoviraju plaćenim oglasima o uspjesima u velikim projektima. Zaobilaznicom, dvoranom, boćalištem… Kako to komentirate?
– To ne vidim uspjehom. Grad se vodi logikom mjesnbog odbora. To nije uspjeh stranke, pa to su projekti plaćeni novcem Porečana, a ne novem IDS-a. Nisu svi Porečani članovi IDS-a da se gradski pothvati smatraju stranačkim. Znam i slučajeve u kojima su si neki gradski vijećnici IDS-a u svojim ulicama i naseljima pripisivali zasluge za popravljenje žarulje na gradskoj rasvjeti ili nove ljuljačke u parku. Zaboravili su da postoje komunalna poduzeća čiji je to posao, a plaćen je iz poreza i prireza, zar ne?

Što možete reči o svojim protukandidatima?
– O Ediju Štifaniću vrlo malo – čovjek koji ne donosi autonomno svoje odluke. S Matoševićem blisko surađujemo i načela djelovanja SDPa su mi bliska što je više od preduvjeta za suradnju. S Ukanovićem se nadam postići suradnju na planu malog poduzetništva, a o Berishi ne znam baš ništa. Niti ga poznajem, niti o njemu mogu suditi.

Koja je vaša poruka biračima u Poreču?
– Izađite na izbore. Samo vi odlučujete o svojoj budućnosti i i o ljudima kojima ćete povjeriti vođenje vašeg grada. Ne dopustite da drugi odlučuju umjesto vas. U gradu je osam lista i pet kandidata za gradonačelnika – imajte savjest, odaberite svoje ljude.
Želim pobjediti i izvući grad iz letagrije u koju je upao.

M.R.