U četvrtak, 14. ožujka 2013., u dvorani Žatika odigrana je predkadetska košarkaška utakmica između Poreča i Istre. U utakmici porečkih gradskih rivala iskusnija ekipa košarkaškog kluba Poreč dominirala je čitavom utakmicom te u konačnici slavila rezultatom 134:10.
Unatoč tome što su po ukupnoj dobi igrača najmlađi u predkadetskoj ligi, košarkaši "Poreča" svojom su igrom pokazali pravu košarkašku zrelost.
Osim Noelu Žužiću i Adrianu Lukiću, koji su i u ovoj utakmici pokazali zašto su jedni od najboljih strijelaca Istarske županije u svojoj dobnoj kategoriji, pohvale idu i igračima Antu Rubilu, Davidu Grubici, Morrisu Skopalu koji su se s košarkom upoznali tek prije nekoliko mjeseci, a svakom utakmicom pokazuju velik napredak i talent.
Pohvaliti treba i dječake iz KK Istre koji su se trudili i dali sve od sebe, a koji se ne trebaju obeshrabriti jer su tek počeli, a samo trudom i treninzima doći će se s vremenom i do rezultata.
Odrasli, koji u postojanju dva gradska košarkaška kluba vide priliku za nadmetanje i anatgonizam, trebali bi učiti od onih najmlađih, koji svojim postupcima pokazuju zbog čega svi mi uživamo u košarkaškoj igri.
Tako je netom prije početka utakmice jedan od najmlađih i najmanjih košarkaša Poreča, Andrea Vivoda, prišao suparničkom igraču, svom prijatelju iz škole i spontano ga zagrlio, na što mu je prijatelj uzvratio stiskom ruke i s nekoliko lijepih riječi.
Tužno je što je taj isti prijateljski stisak ruke s početka utakmice izostao na njenom kraju i to zbog odbijanja trenera Istre da se njegova ekipa rukuje i pozdravi. Taj trener kao da je zaboravio da bit košarke i svakog sporta nije samo učiti kako igrati i pobijediti, košarka treba povezivati ljude, stvarati prijateljstva, odgajati djecu koja će jednog dana biti kulturni odrasli ljudi i koja će u životu znati dostojanstveno pobjeđivati i gubiti.
Dvojica dječaka iz različitih ekipa pokazala su nešto što i mnogi odrasli ne vide, da prijateljstvo, zagrljaj i stisak ruke vrijede puno više od "boje dresa" za koju se igra.