Povrijeđeno je dostojanstvo istarskih ribara
Porečki ribari su ogorčeni. Riječ tek djelom odražava pravo stanje duha. Na granici su bunta jer smatraju s pravom da je zakon koji određuje pravila igre o dodjeli dozvole za malo obalno ribarstvo povreda dostojanstva istarskih ribara, pravih ribara.
– Izvršena je i dalje se vrši diskriminacija između nas ribara iz Istre i ribara iz Dalmacije. Kako drugačije objasniti da su u Dubrovačko – neretvanskoj županiji dodijelili tisuću dozvola, a kod nas tek desetak. Moja se obitelj već više od dvjesto godina bavi ribarstvom, to je i moj zanat kojeg sam naslijedio i sad, po volji zakona, onemogućeno mi je da i dalje bacim par metara mreže da bi sebe zvao ribarom, da živim u skladu sa svojim običajima, ogorčen je Bruno Stojnić.
Na porečkoj rivi sakupili su se profesionalni ribari, pripadnici ribarskih obitelji i svaki ima svoju priču koja je počela davno prije, od pradjeda, oca, strica… Ogorčeni su na način kako se vrši bodovanje.
Otočani bolji od poluotočana
– U sistemu bodovanja ribar na otoku u Dalmaciji u startu dobiva četrdeset bodova. Čemu to? Po čemu su otočani bolji od nas poluotočana, pita se Dario Sujević. Drugi se još sramniji kriteriji odnosi na potvrdu o sudjelovanju u Domovinskom ratu. Ako si branitelj dobiješ dodatnih dvadeset bodova. Znači s otočanima i braniteljima izgubili smo u startu i pitam se kakav je to kriteriji, kakve veze ima sa morem?
Već godinu dana porečki ribari pokušavaju izmijeniti pravila igre, razgovarali su sa predstavnicima nadležnog ministarstva, sa županijskim odjelom za poljoprivredu i ribarstvo, o svemu je upoznat i gradonačelnik Poreča te istarski zastupnici u Saboru. Pitanje se našlo i na porečkom Gradskom vijeću zahvaljujući inicijativi vijećnika Steva Žufića ali pomaka nema.
Mario Ipša je među najstarijim ribarima u Funtani i ne može doprijeti do logike kojom je zakon koncipiran, konstatira ogorčeno da postolar ne može urediti odnose na moru. Od ukupno 3.394 izdanih dozvola na cijelom Jadranu tek je deset dodijeljeno Istri: četiri u Puli, dvije u Poreču, jedna u Medulinu, dvije u Umagu i jedna u Plominu.
– U novom krugu dodjeljivanja Istra je dobila dodatne tri dozvole, ali odgovorno tvrdim da su ovih ukupno trinaest dozvola u Istri dobili ljudi koji s morem nemaju veze. Čujem da ljeti dolazi Zagrepčanin u Banjole i cijelu ljetnu sezonu baca mreže, netko mu je spremio dozvolu, a čovjek pojma nema o ribarenju, veli Stojnić.
Oni će pecati, a mi gledati
Ribari se pozivaju na tradiciju, pozivaju se na iskustvo, na cijeli radni vijek proveden u ribarenju i kažu da je Istra napredna ribarska regija, da je davno bila škola za sve, da su Istrani odlazili podučavati ribare diljem Jadrana, da su istarske zadruge bile pojam u bivšoj Jugoslaviji. U biti teško je slijediti tok zakona koji s jedne strane protežira (Dalmaciju) a s druge blago rečeno kažnjava. Jer na kraju krajeva opasnost je da istarska tradicija odumire, već danas prave ribare možeš nabrojat na prste kako u Poreču tako u Rovinju, Funtani, Vrsaru… Od Savudrije do Plomina cijeli jedan svijet nestaje. Slažu se svi nazočni na rivi da bi bilo najpoštenije raspoložive dozvole podijeliti po županijskom ključu, Istri bi trebala pripasti određena količina na temelju pravedne podjele. Na ovaj način, s takvim kriterijima bodovanja Istrani će ostati na začelju i ogorčenost će rasti.
-Ove godine namjeravaju ponoviti porečko takmičenje Big game fish, lovit će teške tune. Oni će loviti a mi smo osuđeni gledat, njima teške tune a nama nit par kila riba? Ovo neće proći,” poručuje Dario Sujević.
