Svjetski dan mentalnog zdravlja 10. listopada

10. listopada obilježavamo svjetski dan mentalnog zdravlja. Svjetska zdravstvena organizacija definirala je mentalno zdravlje kao ”stanje potpunog tjelesnog, mentalnog i društvenog blagostanja, a ne samo odsutnost bolesti ili slabosti, odnosno stanje blagostanja u kojem pojedinac ostvaruje vlastite sposobnosti, može se nositi s normalnim životnim stresovima, može raditi produktivno i plodonosno te je sposoban dati svoj doprinos zajednici” (WHO, 2001). Kada je mentalno zdravlje narušeno, javljaju se promjene u mišljenju, raspoloženju i ponašanju, osoba je često pesimistična glede budućnosti i nezadovoljna vlastitim životom te teško funkcionira u svakodnevnom životu. Najčešći mentalni poremećaji koji se javljaju su depresivnost i anksioznost.

Mentalno zdravlje je više od odsustva mentalne bolesti jer ono uključuje razne pozitivne i poželjne ishode i koncepte, kao što su npr. samopoštovanje, pozitivna slika o sebi, samoefikasnost, sreća, optimizam, otpornost, osjećaj stručnosti i kontrole, nada. Za mentalno zdravlje su izuzetno važni odnosi s drugim ljudima te sudjelovanje u društvenoj zajednici. Neka istraživanja pokazala su da postoji pozitivna povezanost između mentalnoga zdravlja i obrazovnog postignuća, produktivnosti na poslu, razvoja društvenih veza, te negativna povezanost između mentalnoga zdravlja i stupnja kriminaliteta, zlouporabe alkohola i droga. Razina mentalnoga zdravlja uvjetovana je mnoštvom višestrukih i složenih bioloških, psiholoških i socijalnih čimbenika. Psihosocijalno funkcioniranje mentalno zdravih osoba na vrlo je visokoj razini, što karakterizira nizak osjećaj bespomoćnosti, jasne životne ciljeve, visoku otpornost te prisnost u odnosima s drugima. Fizičko i mentalno zdravlje su u vrlo kompleksnoj vezi. Tjelesno zdravlje utječe na mentalno zdravlje jednako kao što mentalno zdravlje doprinosi tjelesnome zdravlju. Primjerice, kardiovaskularne bolesti mogu značajno pogoršati mentalno zdravlje te utjecati na razvoj depresije. Istovremeno, depresija i osjećaj beznađa predstavljaju rizične čimbenike za pojavu kardiovaskularnih bolesti.

Starenje stanovništva i novi izazovi u području mentalnog zdravlja

Osim svjetskog dana mentalnog zdravlja, u mjesecu listopadu obilježavamo i međunarodni dan starijih osoba (1. listopada). U Republici Hrvatskoj, kao i u ostatku Europe, susrećemo se s procesom ubrzanog starenja stanovništva. Prema demografskim pokazateljima, Republika Hrvatska ubraja se među države s vrlo visokim udjelom starog stanovništva. Prema Državnom zavodu za statistiku 2015. godine je u RH udio stanovništva starog 65 i više godina iznosio 19,01 %, a udio veći od 8 % pokazatelj je da je neko stanovništvo zakoračilo u demografsku starost. Starije su osobe u sustavu socijalne skrbi prepoznate kao posebno osjetljiva korisnička skupina, a produljenjem životnog vijeka sve je većem broju ljudi potrebna pomoć u starijoj životnoj dobi. Ujedno, potrebe osoba starije životne dobi kontinuirano se mijenjaju i povećavaju. Sustav socijalne skrbi trebao bi se bazirati na individualnom pristupu i prilagoditi se potrebama i željama korisnika (Strategija socijalne skrbi za starije osobe u RH, 2017).

U starijoj životnoj dobi, kada se pojedinac susreće s tjelesnim ograničenjima te kada je tjelesno zdravlje često narušeno kao posljedica starenja organizma, posebice je važno održati dobro mentalno zdravlje. Mentalno zdrava osoba se lakše nosi s tjelesnim ograničenjima i stresovima koji su nerijetki u starijoj dobi kao posljedica suočavanja s nizom promjena. Neki autori navode kako ne možemo govoriti o mentalnom zdravlju ukoliko ono nije praćeno osjećajem sreće, dobrim raspoloženjem i zadovoljstvom životom, odnosno ako nema psihičkog blagostanja, iako subjektivno blagostanje i sreća nisu jedini kriteriji mentalnog zdravlja. Kada govorimo o osobama starije životne dobi, upravo zadovoljstvo životom predstavlja mjeru prilagodbe na proces starenja. Blagostanje osoba starije životne dobi ne ovisi samo o povećanju standarda te kvaliteti života, već je važna svijest u društvu da starija osoba ima potrebe te da joj je potrebna pomoć drugih kako bi ih zadovoljila. Zbog toga je prisutnost drugih ljudi u životu starijih i nemoćnih osoba veoma važna, a ujedno je važna sigurnost koju pruža društvo koje brine o svojim starijim članovima. 

Depresivnosti i anksioznosti – najčešće poteškoće mentalnog zdravlja u starijoj životnoj dobi

Starenje nije samo tjelesni proces već ovisi i o brojnim socijalnim i osobnim čimbenicima. Pojedinci starije životne dobi se, osim s narušenim zdravstvenim stanjem i onesposobljenosti, susreću s mnogim drugim ograničenjima i teškoćama poput slabljenja spoznajnih funkcija i osjeta, socijalnih gubitaka i promjena socijalnih uloga i odnosa. Gubitkom radne uloge javljaju se i osjećaj beskorisnosti i odbačenosti, usamljenost te socijalna izoliranost, nezadovoljavajući financijski uvjeti zbog smanjenja prihoda i dr. Također, starije osobe često procjenjuju životne uspjehe i neuspjehe što ponekad može dovesti do sniženog samopoštovanja, a gubitci i stres mogu dovesti i do pojave starosne depresije. Rezultati istraživanja pokazuju kako je depresivnost najčešća poteškoća mentalnog zdravlja u starijoj životnoj dobi, a klinička depresija najčešći psihički poremećaj među starijim osobama. Depresivnost se može definirati kao emocionalno stanje koje je karakterizirano osjećajima tuge, neraspoloženosti, žalosti i utučenosti, a očituje se kroz promjenu raspoloženja, gubitak interesa i anhedoniju – nemogućnost uživanja u životu, umor i slabljenje životne energije, osjećaje bezvrijednosti i krivnje, poteškoće u koncentraciji i donošenju odluka. Ove psihičke promjene su na tjelesnom planu često praćene poremećajem apetita, spavanja i psihomotoričke organizacije. Istraživanja (prema Ajduković, Ručević i Majdenić, 2013) ) su pokazala da od kliničke depresije pati 2% do 5% starijih osoba, a dodatnih 8% do 16% pokazuje klinički značajne simptome depresivnosti. Također, pokazalo se da su starije osobe koje žive u institucijama pod većim rizikom za razvijanje kliničke depresije, a približno 40% pokazuje značajne simptome depresivnosti. Na razvoj depresije u starijoj životnoj dobi utječe niz zdravstvenih, psiholoških i socijalnih čimbenika, od kojih su najznačajniji: tjelesna bolest, lijekovi, žalovanje, rat, umirovljenje, razmišljanja o životu i suočavanje sa smrću. Depresija utječe na sposobnost starije osobe da zadrži zadovoljavajuće fizičko zdravlje, da ostane aktivna i zadrži optimalno funkcioniranje u vlastitom domu i zajednici’ te iz tog razloga rano prepoznavanje i prevencija depresije mogu značajno pridonijeti kvaliteti života starije osobe. Iz tog razloga brojna istraživanja usmjerila su se upravo na prepoznavanje rizičnih čimbenika koji utječu na pojavu depresije.

U starijoj životnoj dobi s depresijom često se javlja i anksioznost. Anksioznost možemo opisati kao reakciju na nespecifičan podražaj, predviđanje buduće opasnosti koja se manifestira kao složen i neugodan osjećaj tjeskobe, bojazni, napetosti i nesigurnosti. Anksioznost je normalna pojava u svakodnevnom životu. Ona ima motivacijsku i adaptivnu funkciju, potiče promišljanje, planiranje i oprez te sprječava ponovna izlaganja neugodnim i bolnim situacijama. No, patološka anksioznost je mnogo intenzivnija i pojedinac nema kontrolu nad njom zbog čega se često javlja i izvan opasne ili prijeteće situacije, traje dugo nakon stresa ili opasnosti, utječe na mišljenje i ponašanje osobe te ometa njeno svakodnevno funkcioniranje.

Kod starijih osoba simptomi anksioznosti često se preklapaju s medicinskim stanjima, primjerice hipertireozom, odnosno stanjem povećanog rada štitnjače, koje može rezultirati sličnim simptomima poput nervoze, brzog i pojačanog rada srca, osjećajem neugode pri boravku u toplim prostorijama, prekomjernog znojenja, drhtanja ruku, umora i gubitka težine. Gerijatrijski pacijenti stoga češće izražavaju simptome anksioznosti kao somatske probleme, a ne kao psihološke zbog čega rjeđe traže pomoć stručnjaka. U starijoj dobi anksioznost je povezana s medicinski neobjašnjivim simptomima, povećanim traženjem medicinske pomoći, kroničnim bolestima, niskom kvalitetom života i invaliditetom. Anksioznost se u starijoj dobi javlja i kao posljedica suočavanja s opadanjem spoznajnih i fizičkih funkcija te drugim psihološkim stresorima odnosno kao sekundarni simptom u podlozi lošijeg općeg zdravstvenog stanja. Anksiozne starije osobe su ovisnije o tuđoj pomoći i veći su teret obiteljima, slabije su disciplinirane u uzimanju lijekova, imaju smanjeno zadovoljstvo životom, veće poteškoće pamćenja i mišljenja te češće poručuju o osjećaju usamljenosti. 

Samoubojstvo u starijoj životnoj dobi – Hrvatska daleko iznad europskog prosjeka

Svjetski dan mentalnog zdravlja 2019. godine posvećen je prevenciji samoubojstava. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije 800 000 ljudi godišnje izvrši samoubojstvo te je u svijetu ujedno to i najčešći uzrok smrti među mladima između 15 i 29 godina. U Hrvatskoj je situacija ponešto drugačija. Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u Hrvatskoj građani stariji od 65 godina češće izvrše samoubojstvo u odnosu na mlađu populaciju. Stopa samoubojstava u skupini starijih od 65 godina je prošle godine iznosila 28 na 100 000 i predstavlja veliki otklon od europskog prosjeka. Zašto je tome tako? Stručnjaci i osobe koje se bave osobama starije životne dobi objašnjavaju da je u Hrvatskoj najčešći razlog zapravo socijalne prirode odnosno pad životnog standarda kod umirovljenja. Svaka treća osoba starija od 65 godina u Hrvatskoj je u zoni siromaštva. Osobe starije životne dobi su ponovno financijski ovisne o svojoj djeci, umjesto da im mogu pomagati zbog čega se osjećaju beskorisnima i nemoćnima. Djeca i unuci puno rade i rjeđe ih posjećuju zbog čega su starije osobe nerijetko usamljene, a događa se da su i žrtve raznih financijskih prijevara, prijete im ovrhe i slično te su to najčešći razlozi za samoubojstvo. Ujedno, posljedice rata, tjelesna onesposobljenost i narušeno tjelesno zdravlje, slabija zdravstvena skrb i nedostupnost socijalnih i zdravstvenih usluga, posebice u manjim sredinama, dovode do nezadovoljstva, osjećaja bespomoćnosti i očaja kod starijih ljudi. 

Dobro mentalno zdravlje – kako ga održati?

Istraživanja su pokazala da je socijalna podrška posebno važna u starijoj životnoj dobi jer može pomoći u smanjenju stresa te vodi boljem tjelesnom zdravlju i psihičkoj dobrobiti. Osoba koja ima podršku drugih lakše se nosi sa stresnim situacijama, drugačije percipira stres te koristi drugačije strategije suočavanja i prilagodljivija je. Ujedno, depresija je češća kod onih starijih pojedinaca koji su socijalno izolirani – žive sami ili pak u ustanovama u kojima je velika fluktuacija ljudi pa nemaju mogućnost uspostavljanja bliskog i povjerljivog odnosa.

U društvu koje stari stručnjaci na području mentalnoga zdravlja imaju važnu ulogu u poboljšanju kvalitete života osoba starije životne dobi jer, iako su određene biološke promjene kod starenja neminovne, sposobnost osobe da se prilagodbi na te promjene određuje njenu kvalitetu života, posebice u starijoj životnoj dobi. Pružanje socijalne podrške starijim osobama može se ostvariti kroz njihovo uključivanje u razne aktivnosti unutar institucija koje brinu o starijima, ali i u zajednici, kako bi osobe starije životne dobi što dulje održale vitalnost i ostale mentalno zdrave. Uključivanje u razne preventivne programe, tečajeve, radionice, slobodne aktivnosti, sportske aktivnosti, hobije (npr. pjevanje u zboru, ples, čitanje, rješavanje križaljki, društvene igre…) ili jednostavno samo druženje s drugim ljudima omogućava starijim pojedincima da dožive ugodne emocije, osjećaju se korisnima, održavaju društvene odnose. Ujedno, sudjelovanje u raznim društvenim aktivnostima može pomoći u održavanju i poboljšanju kognitivnih sposobnosti i vještina kod pojedinaca starije životne dobi te poboljšati njihovo funkcioniranje na kognitivnoj, emocionalnoj i socijalnoj razini, smanjiti doživljavanje stresa i potaknuti razvijanje strategija za suočavanjem sa stresnim situacijama, smanjiti osjećaj usamljenost i tjeskobe, pozitivno utjecati na tjelesno zdravlje i njihov osjećaj blagostanja odnosno njihovo mentalno zdravlje.

 

Dajana Miloš, psihologinja i muzikoterapeutkinja u Zdravom gradu Poreč