U rujnu se kao jedna za drugom redaju već tradicionalne manifestacije u nekoliko gradova u državi, u kojima se dijelom vraćamo u prošlost. Od Varaždinskog Špancirfesta, Buzetske Subotine po starinski pa sve do Giostre u našem gradu. Apsolutno prvorazredni događaji koji se polako afirmiraju kao jedan od ključnih momenata produženja turističke sezone na zapadnoj obali Istre, ali i što je još važnije, u kontinentalnim dijelovima Istre i Hrvatske. Još samo nedostaje jedan zajedniči nastup svih takvih događaja na emitivnim tržištima da se upravo Rujan pozicionira kao mjesec vraćanja u prošlost u Istri, i rezultat ne bi trebao izostati. Pohvala nikada dosta svima onima koji sudjeluju u takvim manfestacijama, posebno volonterima i akterima koji iz čistog užitka i bez naknade oplemenjuju manifestaciju.
Međutim, u cijeloj je priči o vraćanju u prošlost jedan moment skriven, ili je ostao po strani. A to je moment razmišljanja da je u prošlosti ipak bilo bolje. Osim navedenih događaja, postoji još i niz drugih koji na sličan način mogu sugerirati da je u prošlosti bilo bolje, poput spremanja rimskih delicija u gradovima na jadranskoj obali, viteških nadmetanja u Međimurju… Je li zaista tako? Je li prošlost zaista u mnogo segmenata bila bolja od sadašnjih uvjeta života i rada? Jesu li svi bili veseliji, zdraviji, plemenitiji, posebno prije nekoliko stoljeća kada je "najnoviji izum bio kotač", odnosno 200-300 godina prije mobitela, računala i televizije? Jesu li ljudi bili bogatiji obzirom da se nerijetko u tim manifestiacijama glorificira raskoš, ljepota, stil i elegancija?
Odgovor će ipak biti da je život samo nekima bio bolji, odnosno dobar, dok su se drugi mučili i pokušavali preživjeti . Kao i ranije, tako je i sada.
Može li se reći da se izvlačenjem određenih dijelova povijesti samo potvrđuje da je svijet uvijek funkcionirao na način da su se građani dijelili na bogate i one manje bogate? Odnosno da su neki živjeli u raskoši a drugi su svoju egzistenciju morali osiguravati teškim radovima? Upravo kao što se na takvim događajima i same simulacije tadašnjeg života dijele na skupine koje žive u izobilju, dok su druge skupine marginalizirane, poput radnika, konjušara, kovača… Svima su nam ipak zanimljivji raskošni sudionici, nikoga pretjerano ne interesiraju sudonici takvih manifestiacja koji simuliraju obrtničke radove karakterisične za ta razdoblja.
A zašto je tomu tako teško je zaključiti. Na kraju krajeva, i danas su nam zanimljivji životi bogatih i slavnih čije se fotografije pojavljuju u raznim mjesečnim izdanjima. Takvi su nam životi puno zanimljivjiji od mjesečnih izdanja u kojima se opisuje herojsko djelo policajca koji je iz rijeke izvukao troje djece.
Možda zato što si mi neke stvari ne možemo priušiti, a koje si mogu priuštiti bogati i slavni. Tako je to danas, tako je to bilo i davno prije.
Naime, samo su si neki mogli priuštiti konje kojim su odlazili na trke, samo su neki mogli polaziti razne škole lijepog ponašanaja i raskošnih plesova. Samo su neki mogli hodati obučeni u svilu i kašmir. To ipak nije bila aprivilegija svih ljudi.
Je li to čista ljudska karakteristika – divljenje bogatima i slavnima? Je li to čista povijesna karakterisika – da se ljudi dijele na bogati i one manje bogate? To su pitanja na koja će svatko dati drukčiji odgovor, ali ostaje istina koja se dokazuje i takvim manifestacijama, da tehnološki, antropološki, i sociološki napredak nije donio i ujednačavanje slojeva, već daljnje raslojavanje, odnosno podjelu na ove i one. Kao što su u doba prije 500 godina samo neki mogli jahati rasne konje i oblačiti se u u svilu i to kao način upražnjavanja ogromne količine slobodnog vremena, tako se i danas samo neki mogu šepuriti u odjeći vrhunskih dizajnera i nadprosječno skupim vozilima. Tako je to bilo onda, tako je to i danas.
I danas postoji ta ljudska karakteristika da se radije divimo bogatašima nego samohranoj majci koja uz rad blagajnice financira studij svoje troje djece. I danas postoji ta povijesna karakterisitka da će povijesne analitke radije bilježiti život bogataša nego majki koje su odgajale buduće lidere.

zzlevak