Riječ je o nesnosnom smradu gradskog deponija na Košambri koji uz pomoć istočnih povjetaraca zasmrađuje Novo naselje i Brulo, naravno i stanciju Bergamante i ostale kuće u okolici. Smrad se »čuje« čak i na moru izvan Kupališta. Gospodar deponija, gradski komunalac Usluga, i ovoga se ljeta »vadi« da su »radovi na sanaciji u tijeku«, da upotrebljavaju specijalne dezodoranse, da je širenje neugodnih mirisa »kratkotrajna pojava«, ali nosne činjenice brojnih građana su neumoljive:"smrdi za krepat", a »zahvaljujući« zgorcu južni dijelovi Poreča i susjedna turistička naselja »na tiru« su od večeri kroz cijelu noć i ujutro dok ne krene maestral i … smrad okrene zaleđu grada, gdje naravno također žive ljudi s normalno razvijenim ćulom mirisa. To je sramota Poreča, a sve drugo je politikantsko skrivanje problema zbrinjavanja otpada koji se godinama presporo rješava. Ili se u rješavanje ulazi velebnim projektima upitne realizacije kao što je bila famozna firma Adriaplus, od koje su jedinu korist imali Austrijanci, plaćeni iz gradskog proračuna za »prodaju magle«, i privremeno (hm, na nekoliko godina) uhljebljeni partijski direktorčići.
No, da se ni Porečani iz sjevernijeg dijela grada ne bi osjećali zapostavljenim – jer njima rijetko vjetar dopuše smrad Košambre – imaju oni Peškeru gdje se također godinama povremeno, kad su »povoljna« razdoblja, širi nesnosni smrad iz korita Porečkog potoka. I to ne samo u Peškeri, nego i po naselju Balota pa sve do Cantine. Tko je što pogriješio prilikom njegovog natkrivanja, što u nj i odakle utječe, zašto se mulj u njemu zadržava, za nosove građana to su irelevantna pitanja i tu puka objašnjenja i teoretiziranja ništa ne pomažu. Stručnjaci moraju naći rješenja, izračunati cijenu i podastrijeti je Gradskom poglavarstvu i vijeću. Pa da vidimo tko će dignuti nos, a tko ruku.
A dobro je sjetiti se da je prije dva i više desetljeća Poreč bio istarski i jadranski lider i u zbrinjavanju otpada i otpadnih voda. Acque passate, rekli bi porečonostalgičari. Danas je pak kandidat za Plavi cvijet koji, po osjetilu vida, nedvojbeno zaslužuje, ali ako bi se ocjenjivao osjetilom mirisa, onda bi mogao dobiti samo Titan arum ili »cvijet strvinu« »smrdljivi cvijet« – lijep, ali nepodnošljiva mirisa.

Goran PRODAN