Svrativši pozornost na uvjete u kojima "vodeni"sportovi u Istri djeluju pravo je čudo da još uopće postoje. No, jedini zaslužni za njihov opstanak su uporni sportaši, roditelji, treneri i vodstva klubova koji svojim zalaganjem i improvizacijama svih vrsta ipak uspijevaju ostvarivati odlične rezultate na državnoj razini pa čak imati i pokojega olimpijca. Vođeni ovom analogijom posjetili smo Plivački klub Poreč koji je, mogli bismo reći, najreprezentativniji po nedostatku osnovnih uvjeta za rad jednog plivačkog kluba, a to je bazen. Njihova priča počinje 1996. godine kada je na inicijativu Grada i roditelja osnovana plivačka sekcija pri ronilačkom klubu u Poreču. U prosincu 1997. godine pokrenuta je cijela procedura za službeno formiranje plivačkog kluba Poreč, te tako nakon više od dva desetljeća pauze Poreč ponovno službeno ima plivački klub.

– Već 1998. godine naši plivači nastupili su na ljetnom državnom prvenstvu za mlađe kadete u Zagrebu i od tada se postepeno uključujemo u sva natjecanja u organizaciji HPS-a, započeo je direktor kluba Milan Žužić

Snalazimo se kako najbolje znamo i umijemo

Sve je krenulo dobrim smjerom isključivo zbog toga što se nismo pravili najpametniji, te smo prihvaćali savjete ljudi koji su nam svojom stručnošću i ambicijom pomagali u radu. Tako je bila ostvarena i suradnja s Bistrom Gospodinovom trenericom iz Bugarske koja nam je itekako u velikoj mjeri pomogla da se u radu kluba izbjegnu mnogi problemi koji se javljaju u početnoj fazi postojanja većine klubova, nastavlja Žužić. Zahvaljujući dobroj organizaciji i svesrdnoj pomoći stručnjaka plivači Poreča Želimir Žužić, Martina Kordić i Petra Tripar već 2001. godine ostvaruju zavidne rezultate na državnim prvenstvima za mlađe kadete. Želimir Žužić od tada na svakom sljedećem prvenstvu osvaja pokoju medalju, a ostvarivao je i odlične rezultate u daljinskom plivanju, Plasmane među prvom trojicom ostvarivali su još i Marko Marenić i Domagoj Vranjković na državnim prvenstvima mlađih kadeta 2002. godine.

– Već u samom startu klub je pokazivao rezultate što je bilo iznimno važno za daljnji rad, a od samoga početka do danas kroz klub je prošlo oko 600-tinjak djece. Trenutnu okosnicu kluba čini 40-ak stalnih članova, te još 40-ak "letećih" koji kroz klub prolaze preko raznih škola plivanja, rekreacije i sl. No, ipak ostaje činjenica da smo stalno suočeni s brojnim nedaćama isključivo zbog nedostatka bazena, rekao nam je Žužić te nam u kratko odlučio opisati stanje u kojemu se nalaze i kako se snalaze.

– Prije smo imali na raspolaganju bazen u Hotelu Pical u Poreču, što je bilo dosta pristojno osobito kada smo se nakon nekog vremena uspjeli izboriti i za korištenje bazena zimi. Uz njega smo povremeno koristili i bazen hotela Diamant, te smo tada donekle funkcionirali. No, kada je bazen hotela Diamant prenamijenjen u wellnes, bazen u hotelu Pical 2005. godine je zatvoren mi smo postali beskućnici u vlastitom gradu, razočarano nam je rekao Žužić.

– Jedino što nam je preostalo je snalaziti se na razne načine kako najbolje znamo i umijemo, dodao je.

Katastrofalni uvjeti

Tako da sada na treninge putujemo od Valbandona, Rovinja, Novigrada pa sve do Kopra. Što se tiče prijevoz snašli smo se te si kupili mali kombi, a i Grad nam financira bus kojim se razvozi na treninge, no to svakako nije rješenje, još jednom je istaknuo Žužić.

Unatoč takvim blago rečeno katastrofalnim uvjetima u kojima se, uzgred rečeno većinom školska djeca vozikaju naokolo da bi trenirali, ipak su i dalje puna entuzijazma i želje za plivanjem i daljnjim razvojem.

– Trenutno pokrivamo sve uzraste osim seniora, no naši juniori već sada isplivavaju norme za natjecanje u seniorskoj skupini u kojoj se i natječu, što znači da budući potencijal imamo. Za njihovu budućnost trebamo osigurati bazen i prilagođeni sportski objekt, a njihovi rezultati će biti zahvala svima i opravdanje investiranih sredstava, rekao je Žužić. Svoju nesebičnu pomoć klubu je pružio i naš trostruki olimpijac Krešimir Čač koji je još uvijek aktivni plivač Primorja iz Rijeke i član Kluba za daljinsko plivanje i sportsku rekreaciju Poreč.

– Budući da sam završio Višu trenersku školu u Zagrebu, smjer plivanje, te da kroz naredne dvije godine namjeravam privesti svoju aktivnu karijeru kraju, želim se okrenuti trenerskim vodama. Tako da u ovome vidim idealnu priliku za skupljanje iskustva, a također i priliku da mladim ljudima pomognem u njihovom profesionalnom razvoju, rekao nam je Čač.

– Trudim se svoje iskustvo prenijeti na njih, pomoći im na njihovom putu ka uspjehu, jer je ovdje riječ o djeci koja već sada postižu dobre rezultate i pokazuju veliki potencijal. Stoga mi je posebno sramotno i žalosno što nemaju elementarne uvjete za treninge. Neshvatljivo mi je da jedna Istra ne može osigurati barem jedan kvalitetan bazen za djecu koja se žele baviti plivanjern. Spominjem cijelu Istru jer ovdje nije riječ samo o Poreču nego o svim istarskim gradovima koji nemaju bazen prilagođen standardima. Svi smo mi prisiljeni na treninge u hotelskim bazenima, ogorčeno nam je ispričao Čač koji je kroz svoju karijeru i sam prolazio teška razdoblja.

Svi su se složili s činjenicom da imaju odličnu garnituru mladih plivača i da to uopće nije upitno, no isto tako su se složili da je sasvim iluzorno pričati o nekim velikim rezultatima dokle god se ne osiguraju osnovni uvjeti za rad.

Na pitanje kakve planove imaju za budućnost, s obzirom da će na jesen ostati i bez bazena u hotelu Maestral u Novigradu, gdje trenutno treniraju, nasmijala su nam se obojica i značajno odgovorili – Plivati i dalje!

Ivana Vukan (Barkun)