Porečke odbojkašice još su jednom dokazale i pokazale da nema kraja dok one to ne kažu, pokazujući time da unatoč teškim uvjetima u kojima treniraju i općom besparicom koja vlada u Porečkom sportu, uspijevaju postići vrhunske rezultate zasnovane na čistom amaterizmu,maksimalnom odricanju i velikoj ljubavi prema odbojci, sportu i svom gradu Poreču.
Bajka koja je započela 2008 godine kada je grupa zaljubljenika u odbojku odlučila ući u klub koji je životario na dnu drugoligaške tablice bez ikakve perspektive i vizije. Prvi korak novog vodstvaje bio dovođenje najboljeg Hrvatskog trenera Mikia Stojakovića koji je došao jer je još veći zaljubljenik u odbojku, jer je vjerovao svojim sportskim prijateljima iz Poreča da „tu" ima nešto i da nam treba njegova skromnost, upornost, ljubav i znanje.
I tako je pokrenut točak Odbojkaškog kluba Poreč, nizali su se uspjesi (i dalje se nižu) svake godine jedna stepenica više, svake godine osvojeno jedno od prva tri mjesta na Prvenstvima Hrvatske za mlađe kategorije. Uvrštenje naših djevojaka u reprezentativne selekcije svih kategorija od najmlađih do seniorske.

Da bi na kraju došli do 17.04.2013. dana kada će odigrati utakmicu koja će ih možda dignuti u neslućene visine one prve 2008 godine.

Trenutno klub može živjeti prvenstveno zahvaljujući upornosti par roditelja i par zaljubljenika u odbojku koji troše svaki svoj slobodni trenutak tražeći načine kako da se ide naprijed od subote do subote, te zahvaljujući pomoći Grada, koja je možda sa stane Grada maksimalna, ali u potrebama kluba skoro minimalna. Nikako nam nije jasno da „turistički divovi" Poreča, Laguna i Valamar i još poneka „jaka firma"ne vide baš nikakav interes ni potrebu da pomognu jednom takvom klubu, a da to nije pomoć od poklanjanja par majica… Jer bi sa stabilnom i pravom potporom danas pričali o tome tko će nam biti protivnik sljedeće subote u finalu državnog prvenstva i gdje ćemo igrati u Europi sljedeće godine.
Da ne bi netko to krivo shvatio mi ne želimo biti profesionalci, ali želimo pružiti bar neki minimum koji zaslužuju vrhunski sportaši – ručak ili večeru poslije utakmice, a ne sendvič u autobusu. Otići na pokoju važnu utakmicu možda dan ranije, a ne putovati par sati pa iz autobusa ravno u dvoranu iz dvorane u autobus pa kući.

Primjera radi…

Sutra su naše odbojkašice u školi i na poslu do 14 ili 15 sati, kreće se na put za Veliku Goricu u 15:30, dolaze pred dvoranu oko 19 sati kratka šetnja da se „otrijezne" od puta, u 20 sati priprema i zagrijavanje za utakmicu koja započinje u 21 sat i trajat će oko dva sata, tuširanje, večera (burek, pizza, sendvič ) u autobusu i dolazak u Poreč oko 4 ujutro, a zatim opet svi u školu ili na posao…
A igraju utakmicu dosadašnje karijere majstoricu za ulazak u finale Prvenstva Hrvatske.
Ali „nema veze" mi ćemo i to napraviti i odraditi iz ljubavi prema odbojci, sportu i Poreču. I nadamo se podariti nama samima jedno veliko FINALE.
A to nije sve, tu su i naše kadetkinje nasljednice prve ekipe koje su jučer osvojile naslov prvakinja Druge Hrvatske lige – zapad i sada im slijede utakmice sa pobjednicima ostale tri skupine druge lige (OK Vrbovec, OK Agrotehnika, OK Sinj) za ukupnog pobjednika i budućeg člane IB lige…Djevojke koje će se boriti i za naslov Kadetskih prvakinja Hrvatske…, a slijede ih nadarene generacije još mlađih djevojčica… .

Jer naša bajka nema kraja i ide dalje…

OK POREČ