"Čuo sam svakakvih priča, nagađanja i konstrukcija, i to je glavna tema na mnogim mjestima u gradu, no tko zna što je od svega toga istina", rekao nam je u četvrtak djelatnik jednog objekta na glavnom porečkom trgu odgovarajući na pitanje kako je napad na dogradonačelnika Eda Kosa odjeknuo među Porečanima.

Pucnjavu na Kosa pred obiteljskom kućom u Kukcima građani neminovno povezuju s njegovim građevinskim biznisom te funkcijama zamjenika gradonačelnika i šefa porečkog IDS-a jer, vele, lako je moguće da se u svim tim ulogama nekome zamjerio.

Mnogi Porečani odmah spominju i eksploziju bombe pod njegovim automobilom u dvorištu gradske uprave prije četiri godine, ali i nedavnu anonimnu prijavu užeg gradskog vodstva USKOK-u i Državnom odvjetništvu. Čulo se, međutim, i mišljenje da napad nije povezan s građevinskim sektorom niti je posrijedi lokalni politički obračun, već nadilazi porečke okvire, dok su pojedinci, suprotno tome, čak spominjali politički spin i mogućnost da je čitava priča preuveličana.

Drugi ističu da sve upućuje na napad iz privatnih razloga, koji također mogu biti raznovrsni. Odbacuju teorije o plaćenom atentatoru, napominjući da bi se takav napadač drukčije ponašao i vjerojatno ne bi za sobom ostavio oružje. Upravo bi pištolj, kažu Porečani, trebao biti ključ za rješenje priče i odvesti policiju do napadača. Naravno, ako ga je atentator posjedovao legalno. Dodaju da je najvažnije otkriti motiv napada.

"Zamislite kako je to živjeti sa spoznajom da vas je netko pokušao ubiti. Čovjek ima djecu, kako je tek njima. Vidjeli smo Kosa jutros u gradu u većem društvu i zaključili da mu je dobro, što je na koncu i najvažnije", kaže jedna gospođa.

Na pitanje smatraju li da žive u nesigurnom gradu, budući da pucnjave očito nisu pošteđena ni stambena prigradska naselja, Porečani su različito odgovorili.

"Nismo mi Edo Kos da bismo se bojali. S druge strane, tko je danas više siguran? Ljudima se prijeti i napada ih se zbog nekoliko tisuća kuna. Potencijalna meta je svatko tko nosi predati dnevni utržak – prodavačice, trgovci, kiosci, pošte …", komentar je djelatnice jedne privatne tvrtke.

"Sjećam se da, dok smo bili djeca, nikad nismo zaključavali kuću. Otišli bismo nekamo i ostavili otključana vrata. A pogledajte što se danas događa oko nas", navodi u povodu nemilog događaja jedna djevojka.

"Nije mi svejedno čuti da je netko pucao na osobu koju znam. Živimo u malom gradu, ljudi se uglavnom poznaju i naravno da ovakve vijesti uznemiruju", veli jedna mlada majka.

"Ne ulazeći u razloge i nagađanja o tome što se zapravo dogodilo, žao mi je Eda Kosa. Osim toga, metak je mogao uletjeti nekome u kuću, pogoditi neko dijete. Poznajem neke ljude iz tog susjedstva. Žalosno je da se to događa", kaže stanovnica jednog drugog porečkog predgrađa, u kojem je svojedobno također došlo do pucnjave, k tome usred bijela dana, i dodaje: "Sjećam se da mi je prva pomisao tada bila – gdje su mi djeca?".

(M. DODIĆ, Glas Istre)

Pancirke s natpisom "Volim Poreč"
"Umjesto majica mogao bi počet´ prodavat´ pancirke s natpisom ´Volim Poreč´", sugerirao je u četvrtak u prolazu jedan Porečan drugome dok su razgovarali o pokušaju ubojstva dogradonačelnika Eda Kosa.

Nevjerojatna je lakoća ove crnohumorne dosjetke, bez obzira na stvarne uzroke napada i na činjenicu da je Kos iz njega izašao fizički neozlijeđen.

Jesu li građani Poreča oguglali na nasilje koje ih okružuje, na ubojstva turista, ministara, menadžera, supruga, partnerica… Postoji li u gradu paralelni svijet u kojem je nasilna nakana dio jutarnje opreme prije nego što neki izađu među ljude? Ili paralelni sustav vrijednosti u kojem nikada ne znate kada će u nekog čovjeka nadjačati ono drugo, rogato ja?

Možda je duhoviti odmak potreban da se emocionalno preradi neki događaj, ali je jednako tako moguće da se humorom ljudi služe da bi neugodan događaj pospremili pod tepih, a ne se s njime suočili. A sutra se to, stvarno, može dogoditi i nekome od nas. (S. M.)