Poreč je građen 11 stoljeća prije Krista, prije gotovo 3109 godina , to je ukratko ono što će se saznati 24. lipnja 2009. godine kada bude otvorena izložba "Gradine – prije grada" u Galeriji Sinčić – Zavičajnog muzeja Poreštine, autora Davora Munde. Izložba se otvara povodom još jednog jubileja, povodom obilježavanja 125. godišnjice osnutka najstarijeg muzeja u Istri : Zavičajnog muzeja Poreštine.
No, vratimo se Poreču. U katalogu izložbe Davor Munda zapisuje : " Izloženi predmeti samo su mali dio ukupnog materijala koji je tijekom posljednjih 150 godina pronađen na ovom dijelu istarskog poluotoka i svjedoči o bogatoj materijalnoj i duhovnoj kulturi prapovijesnih naroda koji su živjeli na ovom području do dolaska Rimljana. Nažalost, burne političke prilike koje su tijekom 20. stoljeća obilježile istarsku povijest uzrokovale su preseljenje većeg dijela porečkog muzejskog fundusa u pulski ( Arheološki muzej Istre ) i tršćanski muzej ( Gradski muzej Trst ). Većina predmeta koji se danas čuvaju u porečkom muzeju dio su grobnih cjelina otkrivenih i iskopanih krajem 19., i početkom 20. stoljeća podno gradina Picugi.

Prvi istraživači gradina Poreštine

" Prvi istraživač koji je sredinom 19. stoljeća počeo sustavno analizirati istarske gradine bio je Pietro Kandler. Nažalost, on je sve ruševine na uzvisinama smatrao ostacima antičkih lokaliteta, krenuvši od predpostavke da su gradine prvenstveno antički vojni logori. Važniji je trenutak posjet Carla De Franceschija Poreštini u ljeto 1863. godine. Gruba faktura ulomaka keramike, koje je istraživač bio identificirao na brojnim gradinama, navela ga je na zaključak da podrijetlo te keramike nije antičko, već predrimsko. Istraživači koji su prvi prepoznali prapovijesno podrijetlo istarskih gradina bili su i Kandlerovi mlađi kolege : Antonio Covaz i Tomaso Luciani. Osoba koja je imala odlučujuću ulogu da putem Londonskog antropološkog društva upozna europske znanstvene krugove s istarskim castelliierima bio je britanski konzul Sir Richard Francis Burton koji je 1872. godine doputovao u Trst gdje će ostati punih 18 godina. Rezultate svojih terenskih istraživanja objavio je 1874. godine u knjizi " Notes on the Castellieri or prehistoric Ruins of the Istrian Peninsula ". Burton je u Istri boravio 2 puta, a u prvom od tih obilazaka posjetio je i Poreštinu. Obišao je i ukratko opisao nekoliko njenih najpoznatijih gradina : Monkaštel blizu Červara, Sv. Anđeo, Mordele i Picuge. Burtonov veliki nasljednik, čija će istraživanja i zaključci ostaviti neizbrisiv trag u izučavanju istarskig gradina, bio je Carlo Marchesetti, a njegov ustrajni rad kulminirao je 1903. godine djelom o gradinama Istre i Tršćanskog krasa. Marchesetti je detaljno obišao i područje Poreštine identificirajući tridesetak većinom do tada nepoznatih gradina ".

Nadalje autor zapisuje : " Šezdesete godine 20. stoljeća ( od 1960.-1967. godine ) okarakterizirane su još jednim važnim sustavnim istraživanjem Arheološkog muzeja Istre iz Pule, pod stručnim vodstvom Josipa Mladina. Mladina je početak razvoja Limske nekropole ( na porečkoj strani Limskog kanala ) smjestio između 10. i 9. stoljeća prije Krista, reinterpretacijom grobnih cjelina, koju je izvršila Kristina Mihovilić, utvrđeno je da se najraniji grobovi mogu datirati već u 11. stoljeće prije Krista".

" Na Poreštini, analizirajući položaj nekoliko gradinskih naselja, možemo opaziti, kao što je dobro primjetila Klara Buršić – Matijašić, određene posebnosti. Na našem se području pojavljuju tzv. trojne gradine, odnosno tri gradinska naselja smještena jedno pored drugog. To je slučaj triju gradina Picugi ; Mordele – Veliki Sv. Anđeo – Bejakin vrh. Možda i skupina gradina Poreč – otok Sv Nikola – Brulo , te Vrsar – Jugovac – Sv. Martin. Druga vrsta grupiranja koja se javlja na Poreštini, što također ne izgleda slučajno, jest ona oko gradine Montižane. Oko spomenute gradine, smještene u sredini, pravilno je raspoređeno pet gradina na udaljenosti od oko 2,5 kilometara".

Izložba će biti otvorena 24. lipnja 2009. godine, u 20 sati, u Galeriji Sinčić – Zavičajnog muzeja Poreštine.

Odabrao : R.V.Aleksić