Uoči gradnje termoelektrane Plomin 3 na ugljen ponavlja se scenarij već viđen 1996., kada je nastavljena izgradnja TE Plomin 2 na ugljen. No, sada su čelnici Istre i Labinštine poprilično tihi u odnosu na burne reakcije i lavine riječi negodovanja koje su pred 15 godina izgovarali bez dlake na jeziku.

Oporba je puno glasnija, što je i nedavno pokazala na tematskoj sjednici Gradskog vijeća Labina postavljajući niz neugodnih pitanja vodstvu HEP-a. Na sve ono što su pitali odgovor nisu dobili pa tako, primjerice, niti na to da bi bilo dobro referendumsko izjašnjavanje građana. Građani su u borbi za čist okoliš i zdravlje prije 16 godina, baš kao i sada, željeli da se čuje njihov glas i uvažava njihovo mišljenje. Traže li previše?

Javna rasprava kao nova šansa

Nova šansa za propitivanje bit će javna rasprava o studiji utjecaja na okoliš nove termoelektrane. Što je sa studijom o utjecaju na zdravlje, koja se tražila i kod izgradnje "dvojke"? Je li Plomin 3 na ugljen gotova stvar ili se još nešto može učiniti? Teško je povjerovati da će država pokleknuti i u zadnji trenutak odlučiti se za promjenu energenta u plin, kako se neuspješno tražilo i prije desetljeće i pol. Tek usput podsjećamo da je u Prostornom planu Istarske županije od srpnja 2008. odredba o tome da TE Plomin 3 mora biti na plin.

Župan Ivan Jakovčić najavljuje da će s čelnicima Labina i Labinštine tražiti razgovore s investitorom HEP-om i njegovim vlasnikom Vladom. Osim studije utjecaja na okoliš, koja je gotova i dostavljena je Ministarstvu zaštite okoliša, župan je krajem lanjske godine najavio, i nedavno ponovio, da će se tražiti drugo i treće mišljenje o utjecaju termoelektrane za koju u HEP-u tvrde da će davati više struje uz manji utjecaj na okoliš. Međutim, opečeni iskustvima iz 90-ih, tim se riječima slijepo ne vjeruje, već se traže konkretni dokazi.

TE Plomin 1 (snage 120 MW, u pogonu od 1969.) i TE Plomin 2 (snage 210 MW, u pogonu od 2000.), kao i najavljena zamjenska elektrana Plomin 3, koriste na ugljen ("jedinica" se gasi 2015.). To su jedine termoelektrane u Hrvatskoj koje kao pogonsko gorivo koriste kameni ugljen koji se mora uvoziti i u plominsku luku dolazi brodovima. Gradnja nove termoelektrane je od strateške važnosti za državu.

Od odluke o izgradnji do početka rada TE Plomin 2 trebalo je 14 godina. Odluka je donesena 1984., u srpnju 1985. potpisan je ugovor sa zajednicom domaćih izvođača INGRA, a 1986. je donesena odluka o izgradnji postrojenja za odsumporavanje. Radovi se nisu odvijali planiranim tempom, pa je Vlada poslala požurnicu HEP-u koji je s RWE Energie iz Essena 1996. osnovao trgovačko društvo TE Plomin d.o.o. za završetak gradnje i eksploataciju TE Plomin 2., koja je u pogonu od 2000. U postrojenju za odsumporavanje se "mokrim postupkom" ispire dimni plin suspenzijom vapnenca radi uklanjanja SO2, SO3, HCl i HF, uz stvaranje gipsa.

Referendum – u ništa

Na istarskom poluotoku je krajem 1995. i početkom 1996. kuhalo nezadovoljstvo zbog rada TE Plomin 2 na ugljen. Tako je 18. prosinca 1995. na Županijskoj skupštini u Pazinu – nakon što je Vlada na zatvorenom dijelu odlučila da Plomin 2 mora biti gotov do kraja 1998. – jednoglasno odlučeno: stop gradnji do izvanredne skupštine u siječnju u Labinu.

"Jeste li za nastavak gradnje termoelektrane Plomin 2 na ugljen?" – to je trebalo biti pitanje na referendumu, utvrđeno je 25. siječnja 1996. na Predsjedništvu IDS-a, koje je donijelo političku odluku. Pet tisuća potpisa za tu inicijativu (odluku donosi Županijska skupština u kojoj IDS ima većinu) skupljalo se od 29. siječnja do 6. veljače, a prikupljeno ih je čak 9.278. Predsjednik stranke Ivan Jakovčić pozvao je i druge stranke da se uključe jer "svi udišemo isti zrak".

U Labinu je 7. veljače na Županijskoj skupštini zaključeno da plominske termoelektrane mogu raditi samo na plin, jednoglasno su se odlučili za referendum 7. travnja, kada će građani reći jesu li za ili protiv nastavka gradnje TE Plomin 2 na ugljen. No, 18. ožujka na skupštini u Pazinu taj je rok pomaknut za dva tjedna. Na kraju se referendum nije dogodio zbog državne intervencije u "pet do 12" jer je Ministarstvo prostornog uređenja 19. travnja poslalo rješenje o obustavi od izvršenja referenduma. Isti dan je skupština, na koju dolazi i ministar bez portfelja Branko Močibob iz Karojbe da im pojasni tu (ne)očekivanu vijest iz metropole. Istarski su građani ostali kratkih rukava, a državni je aparat istovremeno pokazao svoju moć i nemoć.

U siječnju 1996. Hrvatski savez zelenih organizirao je skup u Labinu – na kojem su bili predstavnici ekološkog pokreta Slovenije, iz Županije i Labinštine te razne udruge – na kojem je poručeno da se gradnja zaustavi i da se ugljen kao energent zamijeni uvoznim plinom. Na protestnom zboru 31. ožujka 1996. u Labinu i na 10-kilometarskom pohodu do deponija šljake u Plominu bilo je oko 200 ljudi među kojima i saborski zastupnici Dino Debeljuh, Damir Kajin i Ivan Pauletta, a organizatori Zelena Istra, građanska ekološka inicijativa Labin i planinarsko društvo Skitaci.

Uz protivljenje gradnji TE na ugljen, tražili su i sanaciju odlagališta radioaktivnog pepela u Plominu. Jedna od parola prosvjednika bila je: "Bolje mrak nego rak." Organizirani su tematski okrugli stolovi, tražila se pravna pomoć, stranke i pojedinci su pisali otvorena pisma, javljali su se stručnjaci, ali i saborski zastupnici iz Istre.

Na kraju smo dobili TE na ugljen, a sada nam dolazi još jedan takav državni poklon, ma što mi mislili o tome.

(Piše Selvina BENIĆ, Glas Istre)